Seat Ronda (1982-1986): Kako su Španci pokrali Fiat

+6

Fiat je pokušao pravnim putem "zaštititi autorska prava", ali je 1983. godine izgubio spor: Međunarodna arbitraža u Parizu procijenila je kako su razlike među automobilima dovoljno velike da Ronda nije tek preimenovani Ritmo.

Zbog želje generalisimusa Francisca Franca da u Španiji potakne proizvodnju automobila, u Martorellu pored Barcelone je 9. maja 1950. osnovana kompanija SEAT (Sociedad Española de Automóviles de Turismo - Španska kompanija za putničke automobile), današnji član koncerna VW. Već 1952. je potpisan ugovor o saradnji s Fiatom, koji će u naredne tri decenije postati strateški partner katalonske kompanije. 

Ako se izuzme nekoliko maloserijskih modela poput Seata 1200 Sport i sitnih dizajnerskih modifikacija, Seat je proizvodio Fiatove modele 600, 132, 127, 128 Coupe, 131, 124, koji su se samo značkom razlikovali od originala iz Torina. A onda su se Katalonci odvojili od Fiata i ostvarili "automobilsku nezavisnost" na prilično bizaran način, pritom uspjeli "pokrasti" bivšeg partnera koji je pravdu potražio na sudu. 

Nedugo nakon premijere Fiat Ritma, zamišljenog da konkurira VW Golfu, proizvodnja ovog modela zakotrljala se 1979. i u Španiji, u pogonima Seata, kao plod strateškog partnerstva italijanskog koncerna s kompanijom iz Barcelone. Poput ostalih Fiatovih automobila dotad izrađivanih na iberijskom poluostrvu, i Ritmo je zadržao originalno "italijansko" ime modela ispred kojeg je stajala oznaka Seata.

Preokret je nastupio 1982. prestankom važenja 30-godišnjeg ugovora o suradnji Fiata i Seata, kada su Španci izgubili prava na proizvodnju automobila razvijenih u Torinu. Kako bi spasio tadašnji udarni model, Seat je angažirao Toma Tjaardaa, nizozemsko-američkog dizajnera, zaposlenog u kompaniji Rayton Fissore, i zadužio ga da redizajnira Ritma.

Tjaarda je kreirao dopadljiv 4-metarski hatchback, mada su iz Fiata stigle optužbe da je ukrao ideje koje su u Torinu planirali implementirati prilikom redizajna svog modela.
Najvidljivije vanjske dizajnerske razlike između Ritma i Ronde su pravougaoni farovi na "Špancu" umjesto okruglih na "Italijanu", drugačija zadnja svjetla i paneli, te promijenjene kvake na vratima. Unutrašnjost Ronde je bila prostranija od enterijera originalnog Ritma, s drugačijom instrument tablom i više pokazivača. Sjedišta su bila dublja i udobnija, dok su paneli na vratima pojačani u cilju poboljšanja prigušivanja zvuka. 

"Novi" automobil je nazvan Ronda, po istoimenom andaluzijskom gradu, čime je Seat počeo označavati automobile po španskim toponimima. Naravno, Fiat je pokušao pravnim putem "zaštititi autorska prava", ali je 1983. godine izgubio spor. Međunarodna arbitraža u Parizu procijenila je kako su razlike među automobilima dovoljno velike da Seat Ronda nije tek preimenovani Fiat Ritmo. Seat je mogao početi stvarati imidž nezavisnog brenda...

U početku je Ronda preuzela Fiatove motore, djelo inženjera Aurelija Lampredija, među njima i agregat zapremine 1.438 kubika (75 KS), preuzet iz Seata 124, koji nikad nije ugrađivan u originalnog Ritma. Da bi se Seat pokazao nezavisnijim od Fiata, prilikom ažuriranja 1984. godine su ugrađeni novi motori zapremine 1.193 kubika (63 KS) i 1.461 kubika (85 KS). Zapravo je riječ o starim Fiatovim agregatima koje je Porsche preradio ugradnjom bregaste osovine iznad glave s hidrauličkim podizačima.

Uporedni testovi pokazali su da je Fiat Ritmo brži, lakši, sve u svemu bolji, ali je Ronda ovaj zaostatak kompenzirala nižom cijenom. Ronda je poslužila i kao baza za nastanak limuzine Seat Málaga, predstavljene 1985. 

Naredne godine je Ronda otišla u historiju kao prvi masovno proizvedeni "originalnI" Seatov automobil. Na domaćem španskom tržištu prodate su skoro dvije trećine proizvedenih primjeraka (113.241 automobil) od ukupnog "tiraža" od 177.869 jedinica.