Mitsubishi Starion (1982-1989): Sportista koji je podigao ugled japanskog "Dijamanta"

+7

Turbo motor, zadnji pogon, atraktivan izgled: Nastao u vrijeme ekspanzije Mitsubishija početkom 80-ih, Starion je bio ulaznica japanskog proizvođača u segment rasnih sportskih automobila

Priča o jednom od najslavnijih japanskih sportskih automobila prošlog stoljeća počela je deceniju prije samog rođenja modela. Mitsubishi Heavy Industries je 1971. prodao 15 procenata dionica svoje automobilske firme-kćerke američkom Chrysleru. Dio sporazuma bio je i izvoz Mitsubishijevih modela na američko tržište, ali ne pod vlastitom već značkom Chryslerovih brandova Chrysler, Dodge i Plymouth.

Pristup velikom američkom tržištu osigurava ekspanziju Mitsubishija na prelasku u narednu deceniju: Kompanija dostiže proizvodnju milion vozila 1980. godine, postaje oficijelni automobilski brand Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu te jedan od pionira u izradi benzinskih motora sa turbo punjenjem. 

U drugoj polovici 70-ih, jedan od udarnih modela bio je Mitsubishi Celeste, tipični japanski "liftback" tog vremena koji je najveći uspjeh ostvario u Americi gdje je prodavan kao Plymouth Arrow. Međutim, nejaki coupé na bazi Colta u Americi (ali i ostatku svijeta) nije se mogao nositi sa japanskim i evropskim rivalima (Nissan Z-serije, Toyota Supra, Mazda RX-7, Porsche 924/944, Alfa GTV6), pa Mitsubishi kreće u razvoj novog sportskog modela. 

Posao je uveliko olakšalo predstavljanje Lancera 2000 Turbo, koji je nastao početkom 1981. pod dirigentskom palicom Kenji Morisakija. Od ovog modela - koji se, ne bez razloga, smatra prethodnikom rally-sportskih evolucija Lancera - preuzet je 4-cilindrični turbo-benzinac sa 170 KS i 245 Nm najvećeg obrtnog momenta. Radi se o dobro poznatom Mitsubishijevom Astron dvolitrašu s dvije balans-osovine. Ove dvije osovine s brijegovima, smještene u bloku, okreću se dvostruko većim brojem obrtaja od radilice koja ih pogoni i tako maksimalno eliminiraju vibracije motora. 

Mitsubishi je razvio i patentirao sistem koji je nadmašio dotad dobru poznatu jednu balans-osovinu, a o kakvoj se inovaciji radi govori i podatak da se među kupcima japanskog izuma našao i Porsche (za model 944). U Mitsubishiju su se odlučili za jednu bregastu osovinu, dok je gorivo brizgano u usisnu granu na dva mjesta (umjesto po svakom cilindru kao u većini sportskih vozila). Vrlo brzo je 2,0 litarski turbo-benzinac dobio "intercooler" što je snagu povećalo na 180 "konja".

Pošto je zamišljeno da novi model bude 20-ak centimetara duži od Lancera, odabrana je platforma trovolumenskih coupé-verzija Galanta, poznatijih kao Galant Lambda i Saporo: pogon na zadnje točkove i neovisno vješanje naprijed/nazad. Prednji kraj se oslanjao na McPherson plinske amortizere, potpomognute uzdužnim i poprečnim ramenima, dok je nazad isti McPherson oslonjen na trokutaska ramena. Stabilizatori su ugrađeni i naprijed i nazad. 

Iznenađujuće je da upravljanje nije bilo preko nazupčane letve, već starinski "puž" pri čemu je servo-ojačivač ponuđen kao dodatna oprema. Zato su sva četiri ventilirana diska bila standardna, dok se ABS mogao dobiti uz doplatu. Osim tada raritetnih zadnjih ventilirajućih diskova, Starion se mogao pohvaliti i sistemom ASBS - neobičnom tehničkom rješenju kočnica na stražnjoj osovini: u podnici prtljažnika postavljen je tzv. G-senzor koji je mjerio naginjanje automobila (G-silu) i putem mikro-kompjutera podešavao kočioni pritisak zadnjih točkova.

Zapravo je najviše posla bilo pred dizajnerskim timom Masataka Nimure. Kada su japanski stilisti krenuli u definiranje izgleda, baratalo se sa evolucijom dizajna modela Celeste, ali su ih moderni trendovi i zahtjevi američkih kupaca natjerali na korištenje oštrijih linija i nekih specifičnih detalja poput, recimo, "pop-up" prednjih farova. Ime automobila zamišljeno je kao kovanica od riječi "star" (zvijezda) i "arion" (božanski konj iz grčke mitologije, plod ljubavi Posejdona i Demetre). U Japanu su automobil nazvali Stallion što je posljedica skoro jednakog izgovora slova R i L u Zemlji izlazećeg sunca. 

Pomalo neobično za japanske modele tog vremena, Mitsubishi Starion doživio je svjetsku premijeru na evropskom tlu - sajmu automobila u Ženevi 1982. godine. Najavljen kao "najbrži 2-litarski automobil na cesti" Starion se mogao pohvaliti odličnim performansama: do "stotke" je stizao u 7,6 sekundi, razvijao maksimalnih 220 km/h. Snagu je na zadnje točkove prenosio 5-stepeni manuelni mjenjač, a kao opcija je ponuđen diferencijal sa ograničenim proklizavanjem.

Atraktivan izgled i odlične vozne karakteristike pratila je bogata oprema, između ostalog, i podesivi upravljački stub i mogućnost podešavanja sjedišta u šest smjerova. Starion je bio coupé sa 2+2 sjedišta, pri čemu je pristup zadnjim mjestima olakšavalo postavljanje prednjih sigurnosnih pojasa na "američki" način (nisu bili pričvršćeni za B-nosač, već za vrata). Mada je sa Starionom, te modelima Cordia i Tredia, Mitsubishi počeo samostalan nastup u SAD, veze sa Chryslerom nisu prekidane. Rezultat toga je komercijalizacija japanskog sportiste sa značkama Chryslera, Dodgea i Plymoutha, odnosno imenom Conquest. 

Prilikom dotjerivanja modela na polovini životnog vijeka (1986), najprije na američkom potom i na ostalim tržištima ponuđen je i veći 2,6 litarski 4-cilindrični turbo-benzinac (200 KS) te 4-stepeni automatski mjenjač. Iako nije zvanično prodavan na našim prostorima, Starion je '80-ih mamio uzdahe kao privatni automobil najboljeg tadašnjeg jugoslovenskog skijaša Bojana Križaja. Nedugo nakon Križaja, i Starion je 1989. otišao u mirovinu, a zamijenjen je Mitsubishijem 3000 GT.