Autobianchi A112 Abarth: Raketa u malom pakovanju

+6

Za čuvenog Fiatovog kućnog tunera Carla Abartha je A112 bio jedan od najdražih "predmeta dorade", što pokazuje podatak o 121.600 izrađenih primjeraka, odnosno 10 posto ukupne produkcije gradskog automobila.

Najpoznatiji produkt Autobianchija - harizmatični A112 - mali gradski automobil, predstavljen je na torinskom sajmu automobila u oktobru 1969. Neobično velika ponuda prostora i moderna tehnika (poprečno postavljeni motor naprijed i prednji pogon) upakovani su u svega 3,23 metra dužine, 1.480 mm širine i 1.340 mm visine, što znači da je A112 dimenzijama bio sličan "Fići". Za čuvenog Fiatovog kućnog tunera Carla Abartha A112 je bio jedan od najdražih "predmeta dorade", dostupan u svih sedam serija A112.

Prvi prototip, često viđan krajem 60-ih na ulicama Milana, imao je motor Abartha TCR 1000 (najjači Fićo) s dva dupla karburatora i više od 100 KS. Međutim, Fiatovi marketinški stratezi odbili su ovaj projekt jer bi takav automobil koštao skoro kao BMW 1600-2. Zato je Abarth A112 bio znatno "pitomiji" kada je 1971. ušao u serijsku proizvodnju: zapremina originalnog motora od 903 ccm povećana je na 982 kubika, što je uz ugradnju dvostrukog karburatora Weber 32 DMTR, snagu podiglo na 58 "konja" (oznaka 58 HP), obrtni moment na 75 Nm. 

Prvi A112 Abarth razvijao je 151 km/h, a do 100 km/h je iz mjesta ubrzavao za manje od 15 sekundi. Malo agresivniji vanjski izgled naglašavao je crni poklopac motora, ali je više izmjena bilo u unutrašnjosti. Na instrument tabli, desno od brzinomjera, nalazio se obrtomjer čije je crveno polje počinjalo sa 7.000 o/min, dok su na sredini armaturne ploče bili ampermetar, pokazivač pritiska ulja i uljni termometar. Kožni volan i sportska sjedišta kompletirali su atraktivnu unutrašnjost automobila koji je cijenom od gotovo 8,5 hiljada maraka bio skuplji od sličnih "zujalica" poput Minija 1275 GT.

Godine 1975. je ponuda obogaćena Abarthom A112 70 HP koji je, osim snažnijeg motora (1.050 ccm; 70 KS, 86 Nm), dobio i pojačivač kočione sile. Automobil je do 100 km/h stizao za 13,5 sekundi, nešto kasnije i do maksimalnih 160 km/h. Model iz 1975. je bio prvi A112 koji se opciono mogao naručiti s 5-stepenim ručnim mjenjačem. Do početka 1976. u ponudi su bile dvije verzije A112 Abartha, a tada je povučen slabiji 58 HP. Verzija 70 HP ostala je u ponudi i preživljavala izmjene uporedo s "običnim" verzijama Autobianchija A112.

Užitak vožnje spuštenog Abartha A112 bio je neponovljiv i mogao se uporediti samo sa "hvatanjem krivina" za upravljačem kartinga. Stoga ne čudi da je mali Italijan bio i još uvijek je popularan trkački model. Od 1977. do 1984. u Italiji je vožen "Campionato A112 Abarth", kolokvijalno "Trofeo 112", u kojem su afirmaciju stekli brojni italijanski trkači, među kojima i kasnije poznati relijaš, tragično nastradali Attilio Bettega. Francuski uvoznik Autobianchija osnovao je svoj "Chardonnet A112 Cup" na kojem je svoje prve dvije rally pobjede ostvario François Delecour, WRC vicešampion 1993. godine.

Od 1971. do 1984. godine je proizvedeno 121.600 primjeraka Abarth verzije, odnosno skoro 10% ukupne produkcije Autobianchija A112. To je impresivan udio za sportsku modifikaciju malog automobila masovne proizvodnje, ali i dokaz dobre tehničke pouzdanosti Abartha.

Čak i danas je A112 Abarth konkurentan u auto-slalomu, pružajući neviđenu okretnost i dinamiku u vožnji između čunjeva. Sve veća popularnost modela A112 u historijskim relijima i brdskim trkama dovela je do ponovnog uvođenja kupa "Trofeo A112 Abarth", 2010. godine.