Audi 200 C2 (1979-1982): Kako je "Gospodar prstenova" ušao u luksuznu klasu

+4

Na sajmu IAA u Frankfurtu u septembru 1979. je predstavljen Audi 200, luksuzniji Audi 100, prvi iskorak prema premium brendu i model koji je ušao u historiju po prvom 5-cilindričnom turbobenzincu.

Kada je u augustu 1976. predstavljena druga generacija Audija 100 (C2), ovaj model je pokazao utjecaj tadašnjeg tehničkog direktora Ferdinanda Piëcha. Novi Audi 100 C2 se u višoj srednjoj klasi konačno mogao boriti s Mercedesom W123 i BMW-om "Peticom" serije E12, najviše zahvaljujući uvođenju novih 5-cilindričnih motora.

Audi 100 C2 se prodavao odlično, ali top-menadžeri nisu bili zadovoljni udjelom skupljih verzija. Stoga je 1978. predstavljena top-modifikacija CD, dostupna isključivo s 5-cilindrašima, koja je šefovima pokazala da postoji još potencijala za luksuzni model "Gospodara prstenova".

Na naredni korak nije trebalo dugo čekati. Na sajmu IAA u Frankfurtu u septembru 1979. je predstavljen Audi 200, prvi korak marke iz Ingolstadta u luksuznoj klasi. Karoserija Audija 200 C2 uglavnom je bila identična Audiju 100 C2, iako je krovna školjka malo podignuta kako bi se osiguralo više prostora za glavu straga (bez promjene visine vozila). Prednji pokazivači smjera nisu bili postavljeni pored prednjih svjetala već u branik, a dvostruki prednji farovi ličili su "licu" američke verzije Audija 100. Bočne ukrasne lajsne bile su niže, šire i izrađene od gume, odbojnici od crne plastike imali su integrirani nosač od plastike ojačane staklenim vlaknima.

Unutrašnjost je sadržavala novorazvijene elemente, uključujući četverokraki upravljač, blago redizajniranu armaturnu ploču s instrumentima, nove materijale, naslone prednjih sjedala s preklopnim pretincima, naslone za glavu straga... Čak je i osnovni model standardno nudio ono što se kod rivala doplaćivalo: Audi 200 je serijski bio opremljen metalik bojom, središnjim zaključavanjem, električnim podizačima stakala, stereo radio kasetofonom, sjedalima od velura. Dostupne su i brojne opcije, poput kožnih sjedišta, klima uređaja i automatskog mjenjača, a od 1980. godine i Bosch ABS sistem protiv blokiranja točkova.

Od najjačeg Audija 100 je novi Audi 200 preuzeo 5-cilindraša zapremine 2.144 kubika, koji je uz pomoć Bosch K-Jetronic mehaničkog ubrizgavanja razvijao 136 KS i 185 Nm te ih na prednje točkove prenosio putem 5-stepenog manuelnog mjenjača. Audi je želio paletu obogatiti jačim motorom, uveliko je testirana ugradnja wankela snage 170 "konja", koji je došao kao "miraz" od malo ranije ugašene firme NSU. Ipak, rotacioni motor je imao nedostatke u pogledu potrošnje goriva i emisije izduvnih gasova koje je bilo sve teže riješiti, a ekipa predvođena Ferdinandom Piëchom je pronašla genijalno alternativno rješenje.

Na 5-cilindraša su ugradili uljem hlađeni turbo punjač, kompresiju s 9,3:1 smanjili na 7,0:1 i povećali osovinice klipa. Krajnji rezultat bilo je 170 KS pri 5.300 o/min, uz najveći obrtni moment 265 Nm pri samo 3.300 o/min. Prvi 5-cilindrični turbobenzinac u automobilskoj industriji omogućio je 4,7-metarskoj limuzini da postigne maksimalnih 202 km/h, do 100 km/h ubrza u 8,6 sekundi.

Najluksuzniji dotadašnji model brenda postao je pravi hit u Americi, gdje je prodavan kao Audi 5000 S Turbo. U augustu 1982. je obustavljena proizvodnja Audija 200 C2, nakon što je izrađeno 51.259 primjeraka, od čega je ogromnu većinu (38.807) činila turbo verzija.