Alfa Romeo Alfetta (1972-1984): Sportska limuzina koja je bila tražena samo u Italiji

+8

Uprkos ukupnoj prodaji 475.719 primjeraka tokom 12 godina, Alfetta nije postigla veliki uspjeh, iako se mogla pohvaliti lijepim izgledom, modernom tehnikom i bogatom paletom motora.

U namjeri da sportskom limuzinom popuni prazninu između Giulije Super i Berline 2000, Alfa Romeo je 1972. na tržište izbacio Alfettu. Dok je Giulia Super bila premalena da pruži komfor za četiri putnika, a Berlina 2000 ciljala na italijansku elitu što joj je povećalo cijenu, dotle je Alfetta predstavljala idealan kompromis - praktična 4,28-metarska limuzina koja budi sportske osjećaje poput skoro svih modela milanske marke.

Klasičnu trovolumensku karoseriju dizajnirao je Alfa Style Centre, na čelu s Giuseppeom Scarnatijem, pri čemu je izgled Alfette imao dodirnih tačaka sa prethodnicom - Alfom 1750 - koja je izrađivana od 1968. do 1972. godine. 

To je dodatno potvrdila činjenica da je u prvu Alfettu ugrađen modifikovani motor iz Alfe 1750, čija je zapremina povećana na 1.779 kubika, snaga na 122 KS. Kvačilo, mjenjačka kutija, diferencijal i kočioni diskovi montirani su kao cjelina, klasična zadnja kruta osovina zamijenjena je sofisticiranom De Dionovom, dok je prednji ovjes uključivao torzione šipke s nazubljenom letvom volana. Prvo osvježenje desilo se 1975. predstavljanjem Alfette 1.6 (109 KS) koja se od (takođe lagano redizajnirane) 1,8-litarske verzije razlikovala po pojedinačnim prednjim farovima u poređenju sa dvostrukim parom okruglih svjetala jače verzije.

Sajam u Ženevi 1977. bio je poprište svjetske premijere Alfette 2.0 (motor s dva karburatora zapremine 1.962 kubika, snaga 122 KS) koja se vizuelno znatno razlikovala od dva slabija modela. Osim pravougaonih prednjih svjetala, imala je karoseriju produženu za 10 cm, branike od nehrđajućeg čelika s gumenim omotačem, nove brave na vratima, promijenjenu masku hladnjaka, redizajniranu unutrašnjost… Nešto kasnije će 2,0 litarski motor biti pojačan na 130 "konja" ugradnjom nove bregaste osovine, gotovo paralelno s lansiranjem Alfette 2.0 TD, prvog italijanskog automobila sa turbodizelašem (82 KS), kojeg je isporučila firma VM Motori. 

Krajem 1981. je stigla nova generacija Alfette, a najveća tehnička novina bilo je postavljanje svih verzija na platformu najsnažnijeg benzinca. Ostala tehnička unapređenja: elektronsko paljenje svih benzinaca, antena inkorporirana u vjetrobransko staklo, električno podešavanje vanjskih ogledala, poboljšana sjedišta... Pored ovoga, Alfetta 2.0 imala je i električne podizače stakala, brisače farova te kolo upravljača i ručicu mjenjača presvučene imitacijom mahagonija…

Evolucija limuzinske Alfette u finalnu fazu došla je u aprilu 1983. godine predstavljanjem posljednje generacije s paletom od četiri benzinska i dva turbodizelska agregata. Glavna tehnička novina bila je ugradnja turbodizelaša zapremine 2.393 kubika i snage 95 "konja". Top verzija bila je Alfetta 2.0i Quadrifoglio Oro (130 KS) koja je - osim putnog računara, električno podesivih sjedišta i sva četiri električna podizača stakala - imala i Bosch Motronic sistem ubrizgavanja goriva. 

Iz tog vremena datira i inovativna Alfeta 2.0i CEM koju je Alfa Romeo razvio sa Univerzitetom u Ženovi u okviru projekta 'Energija'. Osobenost CEM sistema bila je mogućnost rada motora na modularnoj bazi. Preciznije: kada bi vozač zahtijevao malu snagu motora, prekidao bi se dotok goriva a sagorijevanje se dešavalo u samo dva od četiri cilindra. Međutim, sve se završilo na nekoliko stotina primjeraka isporučenih milanskim taksistima prije nego je zaustavljen rad na ovom eksperimentu. 

Produkcija Alfette prekinuta je 1984. godine dolaskom nasljednice - Alfe 90. Uprkos ukupnoj prodaji 475.719 primjeraka tokom 12 godina, Alfetta nije postigla veliki uspjeh, izuzev donekle na matičnom italijanskom tržištu. Razlog za neuspjeh leži prije svega u slaboj kvaliteti izrade - hrđanje limarije bila je "rak rana". Šteta, jer se radilo o zanimljivom i lijepom automobilu koji je mnogim tehničkim rješenjima išao korak ispred vremena.