Hladni start: Da li je potrebno zagrijati motor u mjestu?

+8

Do sada je mnogo puta u praksi dokazano da najveće mehaničko trošenje motora SUS nastaje s prvim jutarnjim paljenjem, posebno zimi, kada je ulje gusto i koncentrisano u karteru. Taj efekat je neizbježan, ali ostaje dilema o korisnosti dugotrajnog zagrijavanja u mjestu.

Od kada je volana i mjenjača toliko traje i dilema u kolektivnoj mašti - da li je zimsko zagrijavanje motora s unutrašnjim sagorijevanjem (u nastavku SUS) u mjestu dobro ili nije iz aspekta očuvanja njegovih pokretnih i nepokretnih dijelova.

Svaki vozač ima svoju logiku, životno iskustvo i teoriju, a svaka od njih često se nimalo ne slaže sa onim što savjetuju stručnjaci i inženjeri zaduženi za razvoj motora SUS i ulja za njihovo podmazivanje. Jedna od najčešćih vozačkih teorija koje smo svi barem jednom u životu čuli, u hladnim zimskim jutrima je da motor treba obavezno zagrijati radom u mjestu.
 
Zastupnici ove teorije smatraju da je opeterećenje motora i njegovih komponenti u takvom režimu rada najmanje, odnosno da ovakav princip postepenog zagrijavanja ostavlja dovoljno prostora da se rashlađeno i zgusnuto ulje adekvatno ugrije i "razlije" po motoru. Tek nakon toga i postizanja radne temperature automobil se može "bezbolno" pokrenuti.

Ovu teoriju nije lako osporiti posebno ako je njen zagovornik, vlasnik nekog od starijih automobila, koja koriste mineralna ulja slabijeg viskoziteta. S druge strane zagrijavanjem motora zagrijava se i kabina pa je u takvim oklonostima kretanje ugodnije kako za vozača tako i za putnike, a nije ni rijedak slučaj da mnogi ručni mjenjači dok su u hladnom režimu rada neće omogućiti tečno i glatko prebacivanje brzina kao kada se automobil zagrije. 

Teorija o korisnosti zagrijavanja motora SUS u mjestu, koje je bila uobičajena praksa kod automobila starije proizvodnje, prenijela se s koljena na koljeno i na generacije vozača savremenih vozila. Konstruktori motora SUS novijih generacija, a i njihove kolege koje rade na razvoju savremenih polusintetičkih i sintetičkih ulja ovaj ritual smatraju suvišnim. 

Podsjećamo da su zagovornici ekoloških teorija u mnogim evropski zemljama bili radikalni po ovom pitanju i uspjeli čak da izlobiraju stroge kazne za vozače, koji se usude da zagrijavaju motore njihovih automobila nakon prvog paljenja. Stručna javnost u korist teorije da je zagrijavnje nepotrebno kao najvažnije argumente navodi činjenicu da je većina savremenih agregata napravljena po niskofrikcionom konceptu, sa podmazivanjem koje se obavlja uljima visokog stepena viskoziteta, koja u svom sastavu imaju efikasne aditive za sprečavanje zgrušavanja na niskim temperaturama. 

To bi praktično znači da je već nekoliko sekundi nakon pokretanja savremeni motor adekvatno podmazan i može da krene u akciju. Naravno u svim oklonostima vozačima se savjetuje da izbjegavaju visoko opterećenje sve dok ne postignu radnu temperaturu. Međutim, u stručnoj teoriji o nepotrebnosti zagrijavanja motora SUS tokom zimskih dana ima i jedno "ali" koje će većina stručnjaka navesti kao svojersni alibi za sva moguće oštećenja.

Naime u svakom teorijskom razmatranju ove dileme polazi se od činjenice da je ulje koje podmazuje motor ispunjava deklarisane karakteristike, dakle da je novo. Ukoliko nije, već je ekspolatisano neko vrijeme ono i pored filtera može u sebi da ima integrisane i određene nečistoće, koje se vremenom mogu nakupiti i na mnogim dijelovima motora. Za njihovo pokretanje potrebna je ipak određena temperatura pa je u takvim oklonostima ipak preporučljivo dopustiti motoru od tridesetak sekundi do dva minuta rada u mjestu ili u laganom kretanju, koje je opet najpoželjnije, ako ga je moguće izvesti u praksi bez ometanja ostalih učesnika u sobraćaju. 

Veoma bitan preduslov adekvatnog podmazivanja savremenih motora u zimskim uslovima su i brojni elektronski sistemi čiji rad je usklađen na temelju temperature. To u praksi znači da će sistem ubrizgavanja i dovoda vazduha uvijek praviti optimalnu smjesu goriva i vazduha shodno parametrima o vanjskoj i temperaturi motora što će mu omogućiti da radi optimalno čak i kada je potpuno hladan.

Rad u mjestu kod savremenih motora ne preporučje se ni zbog složenog sistema za prečišćavanje izduvnih gasova, koji je najranjiviji upravo u ovoj fazi rada kada se u njemu taloži i nakuplja najveći broj čestica čađi i ostalih nusproizvoda sagorijevanje goriva i vazduha. U ekstremnim slučajevima kod dizel motora ova navika može dovesti i do kontaminacije ulja i slabljenja podmazivanja, što će ne duže staze neminovno rezultirati bržim trošenjem ključnih komponenti i potpuno suprotnim efektima od onih za koje se teorija zagrijavanja u mjestu zalaže. 

Odgovor na dilemu oko korisnosti zagrijavanja motora SUS nakon prvog hladnog starta u zimskim danima je selektivan. Za većinu vozila starijih od 1990. godine zbog njihove konstrukcije, koja ne omogućava 100% optimalan rad u uslovima kada nisu zagrijani, ali i česte upotrebe mineralnih ili polusintetičkih ulja ovaj ritual može biti i koristan, te uslovno preporučljiv, dok kod novijih automobila za njim nema potrebe, posebno ako je ulje u motoru relativno novo.

U svakom slučaju bez obzira na starost vozila svi su složni u ocjeni da je tokom prvog pokretanja motor poželjno poštediti velikog opterećenja dok ne postigne radnu temperaturu, bez obzira da li je vozilo u pokretu ili nije.