Mislio sam da sve vidio, ali Daciju s kulir-plastom samo na mom autu

Dok je obilazio oko auta i kuckao ga guleći "čips" s karoserije, prvo se uhvatio za glavu, a onda udahnuo i prozborio: "Dobro si ga zdiketio, ali riješit ćemo. Hajde ti meni ostavi auto i dođi za sedam dana, moram ja rezati donji dio vrata i zavariti nove komade, pa tek onda lakirati."

Jedan sam od onih koji su kasno položili vozački, a i finansije su mi često bile ograničeni faktor, pa sam nabavku auta uvijek svodio na provjerene jeftilene. Ne može kokuz voziti dobar auto, ali uz preporuku drugova ima i za takve provjerenih "kolica".

Na Fiat Puntu "kecu" sam ispekao zanat, a osim što mi je otpao zadnji lonac kod Jablanice, nisam imao većih pritužbi. Taj auto je bio genijalan, a posebno njegov tihi 1,1-litarski benzinac koji prede i troši k'o upaljač.

Limuzinski Dacia Logan, pogotovo što je bio kupljen lokalno - plus na satu imao ispod 100.000 kilometara - došao je kao nadogradnja na moje vozačko iskustvo i dobar izbor za širenje porodice. Još dva seta guma, odrađen veliki servis i "gratis" krovni nosači i činilo se da je svijet moj.

Kod oba auta sam se navikao da imaju veoma tanak lim, ali kod Dacije nije bio zaštićen kao na Fiatu, što sam tek poslije saznao. Navodno je prvi Logan bio predmet opoziva, zbog uočene greške sa zaštitom na limu, zbog čega su vlasnici pozivani u servis na naknadni zahvat zaštite i farbanja obrva i pragova. Međutim, biće da ovaj moj kod prethodnog vlasnika nije bio predmet reklamacije ili je on prespavao poziv iz servisa, pa se sva hrđa svijeta sjatila na "mene". Nije bilo površine koju hrđa nije bila zahvatila, a kada bih otišao u samouslužnu praonicu gledao sam kako otpadaju komadi laka bukvalno veličine školske teke. 

Panika je bila svakim mjesecom veća, jer su me majstori ubjeđivali da nema lijeka za moj auto. Jednostavno, ni najbolji limar se nije imao za šta uhvatiti kako bi uradio kvalitetno posao i kako mu se ne bi vratio na reklamaciju s prvim sljedećim proljećem. Mjeseci su prolazili, a ja nisam znao kako riješiti problem s hrđom. I onda mi je jedan komšija dao preporuku za jednog limara koji je živio u jednom selu iznad Kaknja da bi mogao vratiti moj auto u život. Brzo sam ga posjetio u nadi da će moći zaliječiti trulu limariju na mojoj Daciji.

Dok je obilazio oko auta i kuckao ga guleći "čips" s karoserije, prvo se uhvatio za glavu, a onda udahnuo i prozborio: "Dobro si ga zdiketio, ali riješit ćemo. Hajde ti meni ostavi auto i dođi za sedam dana, moram ja rezati donji dio vrata i zavariti nove komade, pa tek onda lakirati."

Činilo se da sam dobro prošao, ali onda su krenule nove muke. Kada sam došao za sedam dana nema ni majstora, niti auta. Zovem ga na telefon, ne javlja se. Zvonim na vrata, niko ne otvara. Zadihan lupam, ali niko ne otvara. Pokušam ponovo s pozivima, sad isključen. Šta činiti, pitam se iznerviran? 

Odlučujem se vratiti kući i nastaviti s pozivima i eventualno navratiti sutradan ponovo. Naravno, nisam ga uspio dobiti na telefon, ali sam ga sutra zatekao u radioni. Kaže išao po materijal, ali da još auto nije gotov i da dođem u subotu - za pet dana. Kontam, hajd' nisam ništa napravio, izradio me za termin, ali nada je tu da će auto biti gotov za vikend i to mi je nekako odagnalo ljutnju.

Jedva dočekah subotu, pa krenuh po auto. Dolazim na adresu, auto fakat ulickan i spreman. Obilazim, zagledam... stvarno sređena limarija, a hrđi ni traga. Majstor se napatio kaže, pa u ljutnji kaže da malo deblje morao zamazati pragove i donji dio vrata. U mojim očima je posao bio odrađen vrhunski. Plaćam i sretan krećem kući da pokažem drugovima auto koji je odjednom udahnuo novi život.  

Ne sluteći da je išta loše napravljeno, prvi drug kojem sam pokazao da je Dacia sinula i konačno riješena problema s korozijom, prisjeo mi je na muke.

Kaže car: "Mislio sam da se kulir stavlja na kuće, a evo kod tebe ga staviše na auto!"

Htjedoh propasti u zemlju! Kakav kulir, kakve kuće, šta mi je s autom! Zovem majstora ljut k'o puška da ga pitam šta mi ovo uradi s autom. Vučem dim za dimom, on se ne javlja. 

Nije prošlo ni 10 minuta zove on mene, a ja ni pet, ni šest nego: "Šta mi uradi od auta, postadoh predmet šprdnje među svijetom?!"
On mrtav hladan odgovara: "Ne bih bratu ono uradio što sam tebi, budi sretan što sam te riješio muka." I poklopi!

Skontah da je čovjek u pravu, poklopih se i pođoh dalje za životom. Daciju sam vrlo vrzo prodao, a novom vlasniku nije smetao kulir, ni najmanje. Najgore od svega, vrlo brzo nakon toga sam je prepoznao na jednom parkingu, već je bila ponovo počela cvjetati...

*Ovaj tekst je autentičan i temeljen na stvarnim događajima, a autor poznat redakciji.