Kako od naroda naplatiti 20 miliona i ogaditi im autoput koji smo čekali decenijama

+2

Kako od naroda naplatiti 20 miliona i ogaditi im autoput koji smo čekali decenijama?

Odmah da priznam, za sve prekršaje o kojima pišem u tekstu ispod sam kriv i prihvatam punu odgovornost za iste. Svrha teksta je da se red na autoputu mogao sprovesti na pleminitiji način prema nama koji često putujemo i koji smo ga jedva dočekali.

U Bosni nije problem što nema autoputa, nego što ga napokon ima. Godinama smo maštali o tome da se više ne truckamo kroz lokalne puteve, da ne lomimo ruke i noge po magistralama, da ne slalomiramo između traktora, konja i nabrijanih Golfa dvojki. I napokon, 2023. godine, autoput je tu! Ali, Radost vožnje njime trajala je tačno koliko i prvo plavo pismo iz MUP-a.

Jer, gdje još na svijetu postoji da svaki tunel ima svoju kameru i radar? Naravno, u BiH! Na 70 kilometara autoputa – 10 kamera! Jer, lakše je naplatiti od običnog naroda nego se hvatati u koštac s pravim drumskim kabadahijama, utrkivačima i drogiranim vozačima. Samo MUP Kantona Sarajevo izdao je 450.000 prekršajnih naloga (nije zvanična nego mahalska statiska), a minimalna kazna je 50 KM (odnosno 25 ako platiš u roku osam dana). Računica? Minimalno 12 miliona u budžet.

Autoput

Vozim 25 godina. Nemam ozbiljnih prekršaja osim par kazni za parkiranje i nekih sitnih prekoračenja, ali ništa značajno. Većinu vremena vozim porodicu, vozim pažljivo, trudim se sigurno i bezbijedno  svi dođemo gdje smo krenuli. Putujemo često – iz Sarajeva do Minhena i nazad. Barem 50 puta u zadnjih nekoliko godina. Konačno, 2023. godine, putovanje iz BiH postaje lakše, autoput je tu! Pomisliš: „Sad će biti rahat, sad će biti kako treba.“ Aha, kako da ne!

Prvi znak da nešto nije kako treba dolazi u obliku plave koverte – one koju voliš kao migrensku glavobolju. Stiže subotom, baš kad čovjek treba da se odmori. Otvaram: kazna 100 KM za vožnju 118 km/h kroz tunel (ograničenje 100). Prije godinu dana. Dakle, neko je sjedio na mojoj kazni 11 mjeseci i 28 dana, čekajući da se fino nakupi još prekršaja.

Socijalizacija u redu za slike

Odlazim u MUP da vidim ko je vozio auto. Nije mi neko čudo da ne znam, supruga i ja ga vozimo, nekad posudi sestra ili prijatelj. Ne vodim evidenciju. Ispred mene u redu – još stotinjak ljudi. Naravno, odmah kreće socijalizacija.

Momak pored mene mrtav-hladan priča kako već godinama sve kazne prijavljuje na babu rođenu ‘49. Baba redovno „obnavlja vozačku“ iz ove plemenite svrhe. Pitam ga kako ne prepoznaju da nije baba vozila, a on ponosno pokazuje svoj nabrijani SQ5 sa zatamnjenim staklima. „$#%^ će me uslikat, ne vidi se ništa“, veli. Pitam ga nije li to ilegalno. „Jeste, ali nikad me niko nije zaustavio, misle da sam neki mafijaš“, veli kroz smijeh.

Nakon sat vremena čekanja, stižem na red. Ljubazna službenica pokazuje mi sliku. Da, vozio sam ja. Pitam mogu li odmah provjeriti imam li još kazni. Kaže može, tri minute kasnije – lista od 12 prekršaja! Svi u tunelima gdje je ograničenje 100 km/h. Svaki prekršaj izmjedu 11 i 24 km/h preko limita. Neviđena strategija – pustiš čovjeka da skuplja kazne pa ga nakon godinu dana lijepo iznenadiš dobrom klempom po ušima.

Sud ili 10 mjeseci bez vozačke?

Dvije kazne su minimalne, ali ovih preostalih 10 – oduzimanje po 2 boda i vozačka na 30 dana. To znači 10 mjeseci bez vozačke! Službenica me upućuje na sud, kaže da svi tako rade. Pišem molbu da se kazne objedine. Objašnjava mi kako proces traje šest mjeseci i da mogu normalno voziti dok traje sudski postupak. Pitam koliko vremana imam da prikupim i predam svu dokumentaciju sudu, dobijem odgovor 15 radnih dana, što je odlično jer već sutradan moram na put na sedam dana.

Stizem sa puta, prikupim papire, pripremim molbu, čistim sastanke na poslu, idem u Sud. Dolazim tamo, red 15 ljudi – svi s istim problemom. Kupujem takse, predajem zahtjev, ali naravno – problem! Jedna od mojih kazni, greškom službenika u MUPu, nije označena kao „ide na sud“, nego da sam je prihvatio. 

Moram nazad u MUP! Opet čekanje, ali srećom, neka policajka procijeni da izgledam kao pristojan čovjek i riješi mi to odmah - preko reda. Vraćam se u sud, predajem papire – završeno! Huh.

Kad platiš kazne koje ne moraš

Avgust, treba registrovati auto. Momak koji mi godinama radi registraciju kaže: „Imate 10 kazni, ukupno 1.500 KM.“ Ja se preznojavam – zar su to neke nove? Pogleda on, kaže: „Ne, ne, iste one što su na sudu.“ Super, ali ne može registracija dok se ne plate. Dakle, platim kazne koje možda neću ni trebati platiti ako sud odluči drugačije.

Večernja škola

Septembar, stiže poziv na predavanja o saobraćajnim pravilima, šest dana po četiri sata, nakon radnog vremena. Unaprijed moram uplatit 250 KM za svoju obuku o osnovnim saobraćajnim prabilima. Predavanja su zakazana za posljednju sedmicu decembra.
Prvi dan fulim adresu, kasnim, gužva, snijeg. Stižem na drugi čas, gospođa mi odobrava prisustvo i kaže da mogu propustiti još samo jedan čas? Inače cu morati sve ispočetka (fantastičan početak). Grupa je šarolika – od ljudi poput mene do tipova s 3.8 promila alkohola, profesionalnih vozača koji su „slučajno“ pokosili pješaka i dame koja je preuzela sve kazne svog muža. Predavanja sve u svemu nisu bila loša, realno svi bi tu i tamo mogli obnoviti saobraćajna pravila. Da me shvatite pogrešno, lično sam za trajno oduzimanje vozačke, rigoroznije mjere i ispiranje mozga za divljake u saobraćaju.

Sud, policija, cirkus se nastavlja.

Nakon mjeseci peripetija, dolazi suđenje. Sutkinja presuđuje 500 KM kazne, 50 KM troškova, vozačka na 10 mjeseci, ali – sve se odgađa ako ne ponovim prekršaj u narednih 12 mjeseci. Odlično! Ali MUP izgleda nije obaviješten, jer nedugo zatim, plava koverta – odluka o oduzimanju vozačke.

Trčim u MUP s kopijama sudske odluke. Dva sata kasnije, još uvijek me prebacuju od šaltera do šaltera. Na kraju, službenica mi uzima broj i kaže da će me nazvati kad „sve proanalizira“. Naravno, još nije nazvala. Jesam li napomenuo da je sud spojio 9 kazni, a 10. ostala van obrade? Imam osjećaj da će me ona jedna koja je negdje u kompletnom procesu zalutatla, negdje sačekati.

Uspio sam predati dokumentaciju za povrat svojih sredstava uplaćenih na ljeto, i dobio sam novac nazad, poprilicno brzo.

Koliko sam se našetao u ovih par mjeseci od MUP-a do Suda, od jednih do drugih vrata, koliko je sve neuvezano i sporo nije moguće ni prepričati. To da sam prvo sve platio (a kasnije su mi rekli da nisam ni morao), pa mi je izrečena druga kazna koju sam isto morao da platim, a tek onda će mi MUP vratiti onu prvu uplatu…ma cirkus.

I tako, dragi čitatelji, kada se vozite po BiH autoputu, gledajte u brzinomjer, jer nikad ne znaš koja kamera te vreba. Savjetovao bih da jednom mjesečno provjeravate da li imate neke kazne, ili direkno na šalterima MUPa ili preko portala IDEEA.