Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća Suzuki kreće u automobilsku ofanzivu. Firma širom svijeta poznata kao jedan od najvećih proizvođača motocikala lansira četverotočkaše LJ80 (1977) i Alto (1979) čiji uspjeh ukazuje na potencijale automobilskog tržišta, naročito u SAD i Evropi. Dok je LJ80 bio simpatični mini-terenac, a Alto automobil najmanjeg segmenta izveden iz japanskih kei-cars, budući novi model zamišljen je kao predstavnik B-segmenta.
Kada je 1981. godine General Motors kupio pet procenata vlasništva u Suzukiju, japanski inžinjeri dobili su veliku pomoć pri kreiranju novog modela. Odmah je dogovoreno da Amerikanci preuzmu poslove oko karoserije i unutrašnjost, dok je Japancima ostalo da razvijaju motor i ovjes. 
Mali Suzuki debitirao je na 25. tokijskom sajmu automobila krajem 1983. godine. Nosio je oznaku SA310, no vrlo brzo dobiva novi identitet u svojoj domovini i postaje Suzuki Cultus (od latinske riječi "cultus" – obožavanje). Za komercijalizaciju "mališana" u SAD zadužen je General Motors koji na američko tržište lansira rebrendirane verzije Chevrolet Sprint i Pontiac Firefly, sve u namjeri testiranja interesa kupaca za automobilima klase supermini.
Male količine vozila prodavane su u Americi i s originalnom značkom, pod imenom Suzuki Forsa, kao dio kontigenta predviđenog za Kanadu, Ekvador i Čile. Tako je mali Suzuki već na startu postao svjetski automobil, a ovaj status zadržat će sve do danas. 
Evropski start 1984. godine nije bio blistav i pored moderne tehnike Suzukija SA310. Situacija će se promijeniti u novembru iste godine kada je nemaštovita oznaka SA310 zamijenjena imenom Swift. Glavni adut malog automobila bio je 1,0-litarski motor kojeg su razvili inžinjeri Suzukija. Koncept agregata sa tri cilindra donio je prednosti u niskoj potrošnji (5,8 litara) i težini (63 kilograma). I pored toga, snagom od 50 "konja" bio je jači od agregata u baznim verzijama VW Pola (40 KS) i Opel Corse (45 KS), pa je uz pero-laku težinu Swifta osigurao bolje performanse.
Ipak, Swift nije bio bez nedostataka. Glavna primjedba odnosila se na ovjes preuzet od manjeg modela Alto koji se teško nosio sa snagom većeg Swifta. Zato je Swift briljirao okretnošću, radijusom okretanja od svega 9,2 metara. Ako se svemu doda cijena od 10.495 maraka mali Suzuki bio je atraktivna ponuda na evropskim tržištima. 
Nekako u isto vrijeme kada je SA 310 preimenovan u Swift, europski kupci dobili su mogućnost da naruče snažniju verziju 1.3 GS s 4-cilindričnim agregatom (73 KS), dok je uz doplatu od hiljadu maraka uz baznu verziju ponuđen opcioni 3-stepeni automatski mjenjač. Na sajmu u Frankfurtu 1985. godine debitirao je 5-vratni Swift GC sa 10 cm dužim međuosovinskim razmakom, ali malo prigušenim 1,3 litarskim 4-cilindričnim motorom (68 KS).
U oktobru 1986. godine prva generacija Swifta značajno prerađena. Pored optičkih modifikacija na prednjem i zadnjem dijelu, najzad je poboljšan i ovjes ugradnjom zadnje torzione osovine sa spiralnim oprugama, teleskopskim amortizerima i Panhard polugom. Iako je međuosovinski razmak ostao nepromijenjen, Swift je narastao za 85 milimetara povećanjem prednjeg i zadnjeg prevjesa. U optičke promjene spadali su i snažniji branici i gril hladnjaka u optici pčelinje saći. U unutrašnjosti su ugrađeni novi upravljač i nasloni za glavu, instrumenti su jasnije označeni i lakše čitljivi.
Apsolutni "highlight" bila je GTI verzija koja je postavila nove standarde u klasi "superminija". Prvi Swift GTi lansiran je krajem 1986. godine i oduševio je sjajnim odnosom snage i težine. Atmosferski benzinski 1,3-litarski motor sa dvije bregaste osovine i 16 ventila, koji je razvijao čak 101 KS, pokretao je automobil težine svega 750 kilograma.
Odlične performanse - ubrzanje do 100 km/h u 9,5 sekundi, maksimalna brzina 185 km/h - odmah su Swift lansirale u najpoželjnije trkačke automobile grupe N, u klasi do 1300 kubika. Druga generacija Swifta je predstavljena 1989. godine i opstala sve do 2004. godine, no to je neka druga priča...
