Saab Sonett (1966-1974): Dizajnerski sjaj i performansni očaj

+7

Najneobičniji automobil u historiji Saaba: Coupe po imenu Sonett nije postigao pretjeran komercijalni uspjeh ali je pokazao da atraktivni sportski modeli mogu nastati i na hladnom sjeveru Evrope.

Polovinom '60-ih godina prošlog stoljeća je poznati švedski dizajner i strip-crtač Björn Karlström sugerirao da Saab treba razviti sportski dvosjed s 2-taktnim motorom. Smatrao je da to treba biti coupe umjesto neuspješne studije roadstera Sonnet, koja je u pethodnoj deceniji izrađena u samo šest primjeraka.

Švedska kompanija je razvila dva prototipa coupea: Saab MFI13 u firmi Malmö Flygindustri i Saab Catherina u režiji kućnog dizajnera Sixten Sasona. Prototip MFI13, djelo Karlströma i njegovog imenjaka Andreasssona, odabran je za serijsku produkciju, koja je nakon sitnih modifikacija započela 1966. u firmi Svenska Järnvagsverkstäderna (ASJ) iz Linköpinga. 

Model je nazvan Sonett II i do kraja godine izrađen u svega 28 primjeraka, čemu treba dodati 230 vozila u narednoj 1967. Karoserija od fiberglasa bila je šarafima pričvršćena na šasiju, a prednji ovjes dobio je stabilizator. Cijeli prednji dio dizao se osiguravajući lagan pristup motoru, transmisiji i ovjesu. Prtljažniku se prilazilo kroz mala treća vrata. Dvotaktni 3-cilindrični motor razvijao je 60 KS, omogućavajući Sonettu II da do 100 km/h ubrza za 12,5 sekundi i postigne 150 km/h.

Kada je Saab u svojim modelima počeo koristiti mnogo moderniji V4 motor iz Ford Taunusa, javila se želja da se 4-cilindraš ubaci i u Sonetta. Dvosjed je redizajniran i preimenovan u Sonett V4. Gunnar A. Sjögren dizajnirao je novi poklopac motora s izbočinom neophodnom za veći agregat, pri čemu je "grba" pomaknuta malo udesno da ne bi vozaču zaklanjala vidik. Motor je razvijao 65 KS, ubrzavao Sonett V4 do "stotke" za 12,5 sekundi, malo kasnije do maksimalnih 160 km/h. U periodu 1966-1970 je ukupno izrađeno 1.868 primjeraka Sonetta II i Sonetta V4.

Međutim, "Dvojka" je bila predmet brojnih kritika zbog nezgrapnog izgleda pa je Saab potražio pomoć u Italiji. Tamošnji stilist Sergio Coggiola dobio je mandat da redizajnira Sonett II. Njegova zadaća bila je teška: Saab nije dopuštao da se dira komplikovana centralna sekcija, a sve što je uradio Coggiola, još jednom bi prepravljao Saabov dizajner Gunnar A. Sjögren. Konačno je u proljeće 1970. predstavljen Sonett III kao produkt italijansko-švedske kooperacije. Coggiola je ignorirao upute i kreirao veći automobil, sa zasebnim zadnjim staklom u stilu "hatchbacka". 

Motoru se prilazilo kroz mali, u mat-crno obojeni poklopac, a za obimnije radove cijela se prednja sekcija morala odvojiti od šasije. Ime Coggiole nije se pojavilo na novom modelu obzirom da se dosta odstupilo od njegove ideje. Na zahtjev američkih dilera je Sonett III napokon dobio ručicu mjenjača na podu, umjesto na upravljaču kao kod starih modela, te klima-uređaj ugrađivan kod prodavaca u SAD-u. Dok su se "pop-up" farovi kod konkurenata podizali hidraulički ili uz pomoć elektro-motorčića, Saab je po navici bio drugačiji: kod Sonetta III su se pokretali mehanički, komplkovanim sistemom poluga.

Saab Sonett III nosio je oznaku Type 97 na broju šasije i koristio isti Ford V4 motor kao i prethodnik: u prvobitnoj verziji 1,5-litarski, a od 1971. agregat zapremine 1.699 kubika, prilagođen američkim propisima o emisiji štetnih gasova. Oba motora razvijala su 65 KS, što je osiguravalo solidne performanse obzirom na koeficijent otpora zraka od samo 0,31. 

Upravo su strogi propisi o emisiji štetnih gasova zaslužni za kraj produkcije 1974. godine, nakon što je za osam godina izrađeno 10.219 primjeraka Saab Sonetta.