Rođen 1957. godine, Fiat 500 bio je simbol motorizacije Italije, automobil koji je prodat u 3,9 miliona primjeraka. Originalni Fiat 500 živio je punih 18 godina, a 1991. se pojavila moderna interpretacija gradskog automobila, s motorom naprijed i prednjim pogonom, nazvana Cinquecento (500), koja je izrađivana u Poljskoj.
"Probajte maštati", bio je moto ANFIA, italijanskog udruženja proizvođača automobila, kada su od nacionalnih karoserista za Sajam automobila u Torinu 1992. godine zatražili da naprave svoje vizije budućeg Fiata 500. Na konkurs je stiglo osam studija, od kojih su četiri bile samo varijacije tadašnjeg Cinquecenta, dok su tri više ličile na rekvizite iz nekog naučno-fantastičnog filma nego na omaž slavnom Fiatu.
Jedini vrijedan pažnje bio je rad ItalDesigna: koncept ID Cinquecento bio je jednostavan model od plastelina, s jednovolumenskim konceptom, koji je osiguravao dosta prostora uz minimalne dimenzije. Javnost je bila iznenađena neobičnim hatchbackom, ali ga je u cjelini pozitivno ocijenila, te je odlučeno da se nastavi. Do sljedeće godine je ItalDesign pripremio potpuni prototip nazvan Lucciola.
U odnosu na ID Cinquecenta, dizajn je ostao gotovo nepromijenjen, osim što su se umjesto pravougaonih farova pojavili okrugli, kako i priliči duhovnom nasljedniku Fiata 500. Tu su nostalgične reference završile - u svojoj srži, koncept je bio mnogo više "neo" nego "retro". Potpuno aluminijumska karoserija, unutrašnjost od recikliranih materijala i hibridni pogonski sistem - prije više od 30 godina!
Zadnji točkovi su pokretani pojedinačnim elektromotorima snage po 7 kW (9,5 KS), a energiju za njih proizvodio je mali 2-cilindrični dizelaš zapremine 490 kubika koji je razvijao samo 7,5 "konja". Samo na struju je Lucciola mogla preći 50 kilometara, a maksimalna brzina, uprkos skromnoj snazi, bila je 100 km/h. Šta je ovo ako ne savršen gradski automobil? 
Posebno zanimljiv bio je varijabilni enterijer: četiri odvojena sjedišta mogla su se okrenuti, čak rasklopiti, pretvarajući se u improvizirane ležaljke. Parkirate se po lijepom danu negdje u Toskani, skinete dva dijela krova i sunčate se. Jasno je da za proizvodnju automobila u ovakvom obliku nije bio pogodan trenutak, ali se neka pojednostavljena verzija činila neizbježnom.
Međutim, projekt se nije dopao menadžerima Fiata, pa je Lucciola završila na polici svojih kreaora iz ItalDesigna. Baš tada na drugom kraju svijeta je njemački biznismen Ulrich Bez, proslavljen u Porscheu i BMW-u, preuzeo ulogu potpredsjednika inženjerskog odjeljenja Daewoo Motorsa. Na novoj funkciji je dobio zadatak da vozilima južnokorejske kompanije osigura prepoznatljivost, umjesto da budu rebrendirani modeli drugih marki GM-a.
Bez je bio taj koji je promovirao saradnju s italijanskim dizajnerskim kućama Bertone, I.DE.A, ItalDesign. Početni model u paleti Daewooa bio je Tico, malo modificirani Suzuki Alto, koji je trebao nasljednika. Daewoo je zatražio pomoć ItalDesigna, koji je u regalu imao skoro gotovo proizvod - Lucciolu. Za stvaranje novog Daewooa nije trebalo mnogo truda: uklonjeno je nekoliko dizajnerskih "vratolomija", dodat par bočnih vrata, sve postavljeno na platformu Tica i rođen je Matiz.
Bivši Fiat Lucciola, ali pod nazivom Daewoo Matiz, ušao je na tržište 1998. godine. U narednih deset godina, pod različitim nazivima, prodat je u više od dva miliona primjeraka, a u Uzbekistanu se proizvodio sve do 2018. godine. A Fiat? Odbacivši projekt Lucciola, Italijani su odlučili djelovati konzervativno i 1997. godine su objavili model Seicento (600), ne baš uspješan restyling Cinquecenta, koji je pronašao samo 1,3 miliona kupaca.
