Dolazak jeseni donosi i povećanu opasnost od guste magle na cesti koja dramatično smanjuje vidljivost. Posebno su opasni "zidovi od magle" na koje se naiđe sasvim neočekivano. Zbog njih se uz potoke i rijeke, pored jezera, kroz široke ravnice, doline i šumska područja mora voziti oprezno, naročito u kasnu jesen.
Tu se uvijek može računati na maglu. Nesvjesni opasnosti, mnogi vozači nastave voziti brzo, drže premaleno odstojanje vjerujući da će im pomoći moderna automobilska tehnika. Kakva zabluda! Jer, najvažniji asistent u takvoj situaciji su jednostavna svjetla za maglu, a ključni faktori sigurne vožnje – držanje odstojanja i smanjenje brzine.
Svjetla za maglu često su dodatni razlog za ljutnju jer ih brojni vozači uključuju i najmanjim povodom što je nekorektno prema ostalim učesnicima u saobraćaju. U mnogim zemljama upotreba stražnjih svjetala za maglu jasno je regulirana: Smiju se koristiti samo izvan naseljenih mjesta i ako vidljivost zbog magle iznosi manje od 50 metara. To znači da onaj ko upali maglenke nikako ne smije voziti brže od 50 km/h. Ako vidljivost nije ograničena, svjetla za maglu su apsolutno nepotrebna. Opet, ako je magla stvarno toliko gusta da je vidljivost manja od 50 metara, brzina viša od 50 km/h je prekršaj.
Prije nego se uključe maglenke, treba ocijeniti da li je vidljivost manja od 50 metara, što se najlakše utvrdi pomoću tzv. "krajputaša". Razmak među njima skoro po pravilu je 50 metara. Ako se od jednog "krajputaša" ne može uočiti sljedeći, znači da je magla još gušća, pa treba dodatno usporiti. Stručna istraživanja pokazala su kako mnogi vozači zapravo i nemaju osjećaj koliko brzo jure kroz maglu. Čini im se kako je njihova brzina usklađena sa uslovima na cesti, a kada se uvjere u suprotno - kasno je za adekvatnu reakciju.
Istraživanja iz Njemačke pokazuju da se dvije trećine svih sudara u magli dešava na magistralnim cestama, 20 posto u gradu, a svega 15 procenata na autoputu. Ove brojke ne smiju zavarati jer se najteži udesi u uslovima smanjene vidljivosti dešavaju na autoputu. Nisu rijetki lančani sudari više desetina vozila koji po gustoj magli nalijeću jedni na druge na autoputu. U prilog tome govori i podatak da je neprilagođena brzina šest puta češći uzročnik nesreća po magli nego pretjecanje.
Mnogim vozačima smeta pogrešna i nepotrebna upotreba zadnje maglenke. Ko po kiši mora voziti iza automobila sa upaljenim stražnjim svjetlom za maglu poslije nekoliko kilometara sve vidi u crvenoj boji. Jer stražnje maglenke sijaju 40 puta jače od normalnog zadnjeg svjetla. Oči se zbog zasljepljivanja brzo umore. Stalno "ablendovanje" vozača iza može biti upozorenje da isključite zadnje svjetlo za maglu koje ga zasljepljuje. Pogotovo stoga što nakon posljednjeg prolaska kroz maglu vozači često zaborave isključiti maglenke ili ih mahinalno greškom uključe.
Jedna anketa pokazala je da dvije trećine vozača vozi brže nego što treba po magli u strahu da ih ne "zaslijepi vozač koji vozi iza njih". Neopravdan strah, štaviše svjetla za maglu su nepotrebna ako se vozi u koloni a vozač iza je uočljiv. I tokom vožnje u koloni mora se obavezno paziti na odstojanje. Ko se iz vlastite komocije prilikom vožnje suviše približi vozilu ispred sebe, neće praktično imati šanse izbjeći udar ukoliko vozač ispred iznenada zakoči ili naiđe na kakvu prepreku na cesti.
Pažnja: u gustoj magli pažljivo vozite i na parkiralištu. Pješake ćete uvijek uočiti tek u zadnji čas. Za vrijeme pauze obrišite barem čistom salvetom retrovizore i farove jer film koji se napravi od magle i prljavog zraka upola smanji snagu izvora svjetlosti. I tokom same vožnje treba povremeno uključiti brisače i saprati prednje vozačevo staklo, naravno, pazeći da se to čini dok postoji sigurnosno odstojanje. Tek dok brisači rade, može se prepoznati koliki sloj prljavštine može biti očišćen što može donijeti vrijedne metre vidnog polja. Naravno, stakla treba čistiti i iznutra jer se tako poboljšava vidljivost.
Savjeti vožnja po magli jesen