Akvaplaning ili hidroplaning se dešava kada vozilo svojom težinom ne može istisnuti veliku količinu vode koja se nakuplja ispod pneumatika tokom vožnje po mokrom kolovozu. Pritisak vode koji pritom nastaje ispod točkova može dovesti do "podizanja vozila". Ova pojava se obično dešava na brzinama iznad 60 km/h, ali se može javiti i ranije, pogotovo ako vozilo ima loše gume.
Akvaplaning je opasan jer se može desiti tokom cijele godine, odnosno nema sezonski karakter. Može se pojaviti iznenadno, a vozači su rijetko spremni za takva iznenađenja. Voda u pokretu dovodi do "hidrauličkog udara", dok se kod akvaplaninga dešava obrnuto. Voda miruje, a čvrsti predmet (pneumatik) nailazi na vodenu površinu velikom brzinom. U jednom trenutku snaga vodenog udara bit će dovoljno jaka da odvoji pneumatik od površine puta.
Treba napraviti razliku između onoga što znači "klizav put" (smanjenje koeficijenta trenja između pneumatika i puta zbog vlaženja asfalta) i onoga što označava akvaplaning, kada dolazi do djelimičnog ili potpunog gubitka konktakta pneumatika s površinom puta. Pri akvaplaningu između vozila i puta se nalazi voda, vozač za upravljačem zapravo "plovi", bez klizanja i koeficijenta trenja.
Ukoliko su na automobilu različite vrste guma naprijed i nazad neophodan je dodatni oprez. Kod nas su česte kombinacije tipa: novije gume, odnosno one sa boljom "šarom" naprijed, a one "ćelavije" nazad. Akvaplaning može nastupiti samo na jednoj osovini, ili pak samo na jednoj od guma, ali nije ništa manje opasan od potpunog akvaplaninga. Pneumatik sa širim profilom je skloniji plivanju, a kako dubina gaznog sloja gume utječe na akvaplaning opisat ćemo u posebnom tekstu.
Najvažniji faktor akvaplaninga je brzina - s jačim pritiskom na papučicu gasa raste vjerovatnoća da će automobil "zaplivati" na cesti. Zato je ključni savjet - usporiti na mokrom putu. Ovo se posebno odnosi na vožnju autoputevima pri kišnom vremenu i za automobile koji nisu opremljeni adekvatnim gumama. Ne treba zaboraviti na akvaplaning ni na "sporim" cestama, a posebno tamo gdje ima mnogo vode po cesti. Naglo ubrzavanje ili promjena smjera kretanja pogoduju akvaplaningu, a posebno paziti pri pretjecanju.
Pažljivim oduzimanjem brzine (ne kočenjem!) i čvrstim držanjem upravljača može se ponovo uspostaviti frikcioni režim između točkova i podloge. Tada je pitanje koliko brzo i kako će se kontrolisati vozilo tokom planinga. U ovom slučaju dobro dođu duboki kišni uzdužni utori na gumama u koje prodire vodeni mlaz i "pomaže" automobilu da održi putanju. Ovaj efekat sličan je efektu kobilice na čamcima i brodovima. 
Ukoliko je akvaplaning nastupio zbog naglog nailaska na vodu na putu, situacija je još složenija. S aspekta akvaplaninga najopasnije su nagle promjene: nailazak sa suhog ili slabo vlažnog puta na mokar ili put prekriven barama. U fizičkom smislu najnepovoljniji slučaj za akvaplaning predstavlja "udar" na vodenu površinu drugom potpuno ravnom površinom pod "nultim uglom", odnosno tako da je površina koja udara u vodu paralelna vodenoj površini.
Pneumatik koji se rotira po vlažnom putu ispred sebe formira "vodeni front", odnosno stalno nailazi na vodeni film pod najnepovoljnijim uglom. Osim brzine prilagođene vremenu, kvalitetnih pneumatika, i ostali elementi vozila (kočnice, brisači...) moraju biti u ispravnom stanju kako bi se izbjegao ili barem bezbolnije prošao akvaplaning. Ukoliko to saobraćaj iz suprotnog smjera dozvoljava, pokušati voziti bliže sredini puta, jer je po pravilu više vode na ivicama puta.
