Renault se kao jedan od rijetkih pozabavio da ugodi baš širokom sloju kupaca. Francuzi u svom najprodavanijem modelu – Cliju, nude sve pogonske mogućnosti, osim čiste struje.
Tako aktuleni Clio možete još uvijek naručiti s benzinskim agregatom, s jako ekonomičnim dizelašem – jedinim koji ga i dalje nudi u B segmentu, zatim kao hibrida – koji baš i nije povoljan, i naravno kao šlag na tortu u verziji s tvorničkom plinskom instalacijom. 
Model s oznakom ECO-G jednak je i Dacijinom vozilima koja se nude s plinom. Za razliku od Dacije, francuska marka nudi tvorničku plinsku instalaciju, koju za Renalt tradicionalno dobavlja italijanski specijalista Landi Renzo, samo za dva modela u asortimanu: Clio i Captur. Ustvari, to su dva tehnološki jednaka modela, samo s različitim karoserijama i namjenom, tako da sve što od hardvera instalira u Clio, još lakše (barem bi u teoriji tako trebalo biti) će se ugraditi u veći Captur.
Da se vratimo na šampiona potrošnje. Clio ECO-G stiže s dva tanka: benzinski s kapcitetom od 39 i plinski s kapacitetom od 32 litra. Pogonski motor je turbobenzinac od ''hiljadu kubika'', u čijem razvodnom mehanizmu je lanac, a ne zupčasti remen, a koji finalno razvija 90 konja i 160 Nm obrtnog momenta dok radi na benzin i 100 KS uz 170 Nm momenta kada ga pogoni plin. Dakle, inžinjeri su setovali softver da prilikom napajanja motora plinom on razvija više konja i boju vučnu snagu. 
Ne znam da sam baš primjetio razliku, prebacujući čas na plin-čas na benzin iz nekakvog interesa i profesionalne deformacije, ali sistem radi jako ugođeno, što bi Englezi rekli ''smooth''. S obzirom na podataka o različitoj snazi, negdje u glavi vozač psihološki ima podatak da će plin dati bolje performanse. Da budemo načisto, više smo se bavili računicom oko potrošnje te smo tefterili dionicu po dionicu, prvo s plinom, a zatim s benzinom.
S 32 litra plina, čija cijena u trenutku pisanja ovog teksta je u prosjeku iznosila oko 1,20 KM/lit, gradsku dionicu smo vozili s potrošnjom od 9,5 litara. Igrajući se s Eco režimom vožnje, potrošnja je znala pasti i ispod 8 litara. U najgorem scenariju, Clio na plin može preći bar 300 kilometara u gradskoj vožnji, što znači da ćete za manje od 40 KM danima i sedmicama vozati se unaokolo. Uz malo dodatnog benzina neko se može voziti i cijeli mjesec s posla na posao po cijeni mjesečne karte javnog gradskog prevoza. Čekaj, pa zar ovo nije prava stvar! 
Otisnuvši se na magistralnu cestu i pri tom držeći se zakonski propisane brzine do 80 km/h, potrošnja je pala ispod pet litara. S istim troškom, već smo se vidjeli na moru. Na autoputu Clio LPG će posrkati ispod šest litara pri brzini od 130 km/h. Sve bolje od boljeg, pomislih u sebi.
Na sve to ne zaboravljamo da imamo dodatni tank benzina od 39 litara. Pazite sad, benzinac troši još manje. Uz ručni mjenjač sa šest stepeni prenosa i jako ugođenu pedalu kvačila, koja za razliku od dizela i osjećaja kao da vozite tenk, radi uz mekani i kratki hod, da i ne primijetite kada i stotinu puta pritisnete pedalu, a da mjenjač odrađuje posao s ekonomičnim proračunima između brzina. Kakve li sreće, pa ovaj auto je dvostruko pogodan za vožnju. 
Hejteri stanite u red, ova ''skalamerija'' stvarno može izvući više od 1.000 kilometara kombinujući oba pogonska goriva. I svekupa vas neće koštati ni 100 KM! Zar to nije najekonomičnija vožnja koju jedan automobil danas može postići?!
Plin je još ekološki čistiji, samo što zakonodavac (samo u FBiH) ne poznaje, namjerno ili ne, taj faktor, pa prilikom registracije vlasnicima vozila s plinskom instalacijom naplaćuju 25 posto veću tarifu na ime naknade za putarinu, što na kraju i nije neka pljačka. Koliko se vožnjom na plin uštedi reći ćemo im - "Halal" vam bilo tih 20-tak maraka!
LPG plin Renault Clio LPG