Pablo Esacobar u autosportu: Priča o malo poznatoj strasti kralja kokaina

+6

Pikantni detalji: Escobar je obožavao Renault 4, takmičio se u Simci 1000, Porcheu 911 i 935, uvijek vozio trkačke automobile koji su brži od konkurentskih, na stazu dolazio helikopterom, plaćao policiju da na putu zaustavi njegove rivale...

Počeo je posao prodajom polovnih bicikala, a onda se prebacio na automobile i nekretnine. Tako su krajem '70-ih kolumbijski mediji pisali o Pablu Escobaru, početniku u automobilskom sportu. 

Kolumbijski narkobos, vođa Medellinskog kartela, kralj kokaina, najbogatiji kriminalac u historiji, sve su to dobro poznata "dostignuća" Pabla Escobara, no manje je poznata njegova strast prema automobilskom sportu. 

U "najboljim" godinama je njegovo kokainsko carstvo zarađivalo 60 miliona dolara dnevno (!), pa nije čudo što se Escobar zabavljao koliko je mogao. Luksuzna imanja, stotine hektara zemlje, skupi automobili, avioni, čak i vlastiti aerodrom. Teoretski, Escobar je sebi mogao kupiti mjesto u Formuli 1, ali je zbog "brojnih obaveza" odlučio ostati u domovini i započeti skromniju karijeru u automobilskom sportu.

Godine 1979. je sudjelovao u lokalnom trkačkom kupu Renault 4. Francuski automobil s visokim razmakom od tla teško se mogao povezati s automobilskim sportom, ali za siromašnu Kolumbiju je ovaj model bio isto što i VW Buba za Njemačku ili Fiat 500 za Italiju. Zbog toga su mnogi kolumbijski majstori modificirali Renault 4 za utrke, pogotovo otkako je 1971. u blizini Bogote izgrađena prva trkačka staza u Kolumbiji.

Sâm Escobar je obožavao Renault 4. Legenda kaže da je 1974. godine, u trenutku prvog hapšenja, budući narkobos bio za upravljačem kultne "Četvorke". I njegova sestra Alba Marina Escobar rekla je da je prijateljima da Pablo često davao skupe automobile u zamjenu za njihove stare Renaulte 4.

Escobar je ozbiljno pristupio svojoj strasti prema utrkama. Na stazu je dolazio vlastitim helikopterom, a njegovi mehaničari su, uz glavni automobil, pripremili i tri rezervna. Naravno, u Don Pablovom improviziranom kamperu uz stazu uvijek je bilo lijepih žena i skupog alkohola. Julian Calle, jedan od njegovih protivnika iz 1979. godine, rekao je da su svi znali da je Escobar upleten u trgovinu drogom.

Escobar je bio daleko od trkačkog talenta svog sunarodnjaka Juana Pabla Montoye, ali su njegovi automobili uvijek bili "malo brži" od vozila konkurenata. Možda su tehničku prednost osigurala neograničena finansijska sredstva ili, vjerovatnije, slobodna interpretacija pravila u režiji "El Patrona" i njegovog tima. Kažu da je Escobar na ravnim dijelovima staze s lakoćom nadoknađivao sve što je gubio u zavojima. I niko se nije bunio. Ili se nije usudio buniti...

Escobar je 1979. vozio šest utrka u Renault 4 kupu i čak osvojio drugo mjesto u prvenstvu. Istina, imao je vrlo sofisticirane metode "obračuna" sa svojim suparnicima. Ne, ne, nije bilo metaka i bombi, ali su Escobarovi ljudi znali podmitili lokalne policajce da zaustave rivale na putu do staze. Alvaro Mejia je tako zamalo propustio start utrke...

Nakon Escobara, utrkama se počeo baviti i njegov rođak Gustavo Gaviria, koji je bio glavni financijer kartela Medellin. Scena njihove borbe na makadamu može se vidjeti u jednoj od epizoda serije Narcos. Kartel je imao cijeli tim koji je, osim Renaulta 4, koristio i pripremljene automobile Simca 1000, okićene sponzorskim naljepnicama tvornice bicikala Bicicletas Ositto (Pablo Escobar je podigao ovu tvornicu za svog brata Roberta).

Nakon skromnog Renaulta 4, Escobar je pripremio trkačke modele Porsche 911 i 935, s kojima se nastavio takmičiti kako u domovini tako i diljem Južne Amerike. Don Pablo se sprijateljio s pilotima, među kojima je bio i Ricardo Londoño, glavna uzdanica kolumbijskog automobilizma u to vrijeme. Jednom su se kladili da će Escobar, vozeći Porsche 935, za Londoñom zaostati manje od 15 sekundi na usponu izvan Medellina. Na kraju je zaostatak bio osam sekundi - Escobar dobio opkladu.

"El Patron" se također okušao kao sponzor, plativši Londoñu da vozi u F1 timu Ensign na VN Brazila 1981. Kolumbijac je vozio samo na treninzima prije nego što mu je, na zahtjev Bernieja Ecclestonea, uskraćena super-licenca. Nakon toga su kolumbijske vlasti optuživale Ricarda Londoña za povezanost s trgovinom drogom prije nego je ubijen 2009. godine.

Tokom '80-ih je Escobar je bio prisiljen odustati autosporta kako bi se usredotočio na vođenje svog kokainskog carstva. Do kraja života 2. decembra 1993. godine niko ga više nije doživljavao kao bogatog zaljubljenika u utrke...