Amplituda prodaje baterijskih vozila na Starom kontinentu ide silaznom putanjom. Da bi je preusmjerili u suprotnom smjeru neophodne su temeljite promjene.
Zlatno doba za električne automobile, kako su predviđali analitičari, nije se desilo. Nedostatka je više, a neke od dječijih bolesti, koje su već trebale biti prebolovane, još uvijek ih prate. Mreža punionica je deficitarna, kupci čas imaju - čas nemaju subvencije, auti su zbog SUV fenomena preskupi, a na sve to još imamo invaziju kineskih suparnika koji su dva koraka ispred evropskih proizvođača po tehnologiji.
Možda je već isprana floskula reći da je Evropa s električnim automobilima sebi pucala u koljeno, ali istina je nekako uvijek negdje na sredini. Prva i osnovna linija odbrane u prvoj invaziji Kineza na Evropu bila je tehnologija SUS motora, koji istočnjaci nisu mogli priuštiti, niti sustići. Međutim, kada su Evropljani ozbiljno, ili na koncu-konca ispostaviće se neozbiljno, krenuli s električnim automobilima to je već bio pogrešan korak. Nisu bili svjesni da upadaju na teren na kojem su Kinezi nepremostiva prepreka.
Evropski električni automobili su krenuli trendovski putem SUV formata. Pohlepa koja se može nazvati drugom greškom! Teški SUV-ovi nisu nikako mogli biti pristupačni i ekonomični u isto vrijeme. S druge strane, Kinezi su od starta svojim kupcima ponudili automobile od najmanjeg do najvećeg segmenta i pokrenuli tranziciju u pravom smjeru, posebno jer su imali širok cjenovni rang koji pokriva šire tržište.
Treća greška bio je razvoj infrastrukture punionica, kojih ni danas nema dovoljno. Ako vozite skupocjeni električni terenac, koji se ne može izboriti s 300 km autonomije, a pri tom ga nemate gdje puniti, šta ste dobili. Jedan veliki pucanj u prazno.
Manjak subvencija ili proces u kojim ih čas ima, pa čas nema, nije mjera privlačenja kupaca. Dok su kineske vlasti subvencionirale i proizvođače i motivisale kupce, Evropljani su se igrali po sistemu toplo-hladno!
Sad kada je invazija kineskih električara u punom jeku, Evropa im uvodi dodatne carine kako bi ih usporila. Kamo sreće da ih mogu zaustaviti, jer oni će dodatno spustiti ulazne fakture i na kraju graditi frabrike po Evropi kako bi bili konkurentni. U tome ih niko ne može zaustaviti.
S obzirom da evropske proizvođače iduće godine čekaju penali na ime prosječne emsije CO2 koje su trebali smanjiti proizvodnjom električnih vozila, odnosno onih sa nultom CO2 emisijom, pred nama su dva scenarija.
Prvi je da će morati davati te aute ispod cijene kako bi ih se riješili, a to je uvijek dobrodošla prilika za kupce. Kada krene prodaja, krenuće i proizvodnja, a s više električnih vozila smanjit će emisiju CO2 i smanjiti penale. Više električnih automobila značit će manju proizvodnju SUS modela, kojih iz mjeseca u mjesec ima sve manje, pogotovo dizela čija prodaja je već dvostruko manja od elekrtičnih vozila.
U svemu tome treba dodati da su se evropski proizvođači kasno sjetili ili bolje rečeno da su potrošili previše vremena za razvoj, koji je kod Kineza dva do tri puta brži. Tako će lokalni proizvođači tek krajem ove i početkom iduće naše tržište vidjeti navalu malih i pristupačnih modela, od Citroena e-C3 do Renaulta 5 i Renaulta 4, čije cijene su konačno niže, a autonomija pristojna za ono što ćemo plaćati! 
Istovremeno, Volvo će prebaciti proizvodnju EX30 iz Kine u Evropu. Već od 2026. treba očekivati novo rasterećenje kada VW Grupa u Španiji krene s proizvodnjom dva mala električna crossovera, jednog sa znakom Volkswagena, a drugog pod znakom Škode.
Najgore od svega, u drugom scenariju, kineski proizvođači će takođe ofanzivno krenuti s manjim formatima, koji u Kini koštaju bagatelu, ali će u Evropi zbog novih nameta, koji će ići do 45 posto, koštati mnogo više. No, ako gledamo širu sliku na tržištu električnih automobila dobit ćemo veću prodaju, ali ćemo lokalno izgubiti radna mjesta.
Po onoj staroj, opet ćemo dobiti na mostu, a izgubiti na ćupriji, pa sad, kome šta više odgovara!
električni automobili Evropska unija kineski automobili