Iz američke nacionalne laboratorije Lawrence Berkeley čije sjedište je u Kaliforniji ovih dana stigla je jedna zanimljiva vijest. Naime, naučnici iz ove ustanove tvrde kako su stvorili potpuno novu, gotovo neuništivu leguru metala koja može imati primjenu u različitim industrijama, a naročito u autoindustriji. U saopštenju za javnost američki stručnjaci ističu da je njihovo istraživanje pokazalo kako se tehnička evolucija bilo čega ne može planirati dugoročno, jer se do novih, epohalnih rješenja može doći gotovo preko noći, a oni su čvrsto uvjereni da imaju jedno takvo.
U uvodu objašnjenja njihovog otkrića navodi se da kalaj nije tvrd materijal, kao što to uostalom nije ni bakar. Ljudi su kroz istoriju otkrili da će kada ih sjedine zajedno dobiti značajno tvrđi materijal, koji se zatim koristio u proizvodnji: oružja, oružja, ukrasa, alata i uopšte svih onih predmeta zbog kojih je jedan značajna period u ljudskoj istoriji čak dobio i naziv bronzano doba. Od davnina do danas bronza je evoluirala, ali nije dobila značajniju ulogu i industrijskim tokovima i danas se najviše koristi za proizvodnju nakita. 
Inspirisani bronzom i njenim nastankom stručnjaci iz laboratorije Lawrence Berkeley već duži period su pokušavali da naprave novu leguru metala. U tome su navodno i uspijeli. Njihova legura sastoji se od mješavine: molibdena, niobija, volframa i renija. Specifičnost nabrojanih metala je i da imaju visoku tačku topljenja, koju nadmašuje samo dijamant. Loša strana je da su ti metali teški za obradu i lomljivi. Nedostatak elestičnosti onemogućava njihovo savijanje u određeni oblik što je osnovno svojstvo metala, koji se koriste u autoindustriji poput čelika ili aluminijuma.
Uočavajući taj nedostatak naučnici su pokušavali da ga „isprave“. Da čitava priča bude još zanimljiva to su postigli slučajnom nesavršenošću. Naime, tokom proizvodnje legure nastaju kristalne strukture koje se pomjeraju što često izaziva sitne pukotine između u kristalnoj rešetki novodobijenog materijala. On na taj način gubi pozitivne osobine i uz degradaciju mehaničkih osobina pojedinačnih materijala. Najznačajniji dio otkrića američkih naučnika je da se pojedinačne kristalne strukture mogu zakrenuti bez deformacije i njihovih strukturnih poremećaju, uz zadržavanje pozitivnih svojstava metala čijim spajanjem su nastale. 
Ta prilagodljivost nove legure prostoru, odnosno kalupu koji profiliše oblik željenog dijela u suštini je nesavršenost koja je dovela do pronalaska jednog od najtvrđih metala u istoriji čovječanstva. Nova legura bi kao takva trebala biti neuništiva. Interes za njenu upotrebu najbrže su pokazali proizvođači svemirskih letjelica i aviona, ali njeni tvorci ističu da je ista veoma pogodna za autoindustriju.
Leguru Nb45Ta25Ti15Hf15 očekuju brojna ispitivanja koja treba da prođe u različitim industrijskim procesima prije nego što dobije pozitivnu ocjenu za praktičnu primjenu. Ono što proizvođače najviše zanima jeste kako će se nova legura ponašati u različitim temperaturnim situacijama na ekstremnoj hladnoći i vrućini, odnosno u svemirskom okruženju, a biće neophodno uraditi i još mnoštvo ostalih praktičnih testova da bi dobila proizvodni sertifikat. Ako se i nakon toga potvrde njena svojstva deklarisana od američke nacionalne laboratorije Lawrence Berkeley velika je vjerovatnoća da ćemo svjedočiti revoucionarnim promjenama u najznačajnijim i najzahtjevnijim industrijskim oblastima u svijetu među kojima je i autoindustrija.
