Od maja ove godine na njemačkim benzinskim pumpama je dozvoljena prodaja goriva HVO100. Ko ne zna: HVO je akronim za "Hydrotreated Vegetable Oil" - hidrotretirano biljno ulje. Zapravo je to parafinsko dizel gorivo proizvedeno od obnovljivih sirovina kao što su ostaci i otpadni materijali, poput korištenih jestivih ulja ili zaostalih masti. Pritom je HVO100 - najčistiji HVO dizel, odnosno najbolji izbor za smanjenje emisija stakleničkih plinova, dok, recimo, mješavina HVO-a i fosilnog dizela u omjeru 20:80 daje gorivo HVO20.
Kako se ovo gorivo ponaša u praksi pokušao je istražiti ADAC, koji je na četiri dizelska modela uporedio emisiju izduvnih gasova i potrošnju - koristeći gorivo HVO100 i konvencionalni mineralni dizel (B7). Na testu su se našli Škoda Superb Combi 2.0 TDI, BMW 520d Touring, Mercedes E 220 d T-Model, kao i VW Caddy 2.0 TDI iz ADAC-ove službe pomoći na cesti. Stručnjaci su u tehničkom centru ADAC-a mjerili potrošnju i vrijednosti izduvnih plinova, koristeći parametre WLTP ciklusa i simulaciju vožnje na autoputu. 
Studija je pokazala da se gorivo napravljeno od zaostalog otpada može bez problema koristiti u testiranim vozilima, koja imaju odobrenje za sipanje HVO100. Veća zapaljivost (cetanski broj) konvencionalnog dizela bila je primjetna u nešto boljoj uglađenosti vožnje, a prednost fosilnom dizelu donosi i neznatno niža potrožnja - od 1% do 5%, ovisno o opterećenju motora. Međutim, korištenje hidrotretiranog biljnog ulja smanjuje emisiju ugljendioksida na izduvnim gasovima vozila za 2% do 5%.
Ako se u obzir uzme proces proizvodnje alternativnog goriva, emisija ugljendioksida se snižava do 90% u odnosu na mineralni dizel! Naime, prilikom proizvodnje parafinskog dizelskog goriva, CO2 se prethodno uklanja iz atmosfere putem korištene biomase. Preostale emisije ugljendioksida iz sagorijevanja HVO-a ovise o sirovini, energiji koja se koristi u rafineriji i transportu goriva.
Emisije čestica (PN), emisije dušikovih oksida (NOx) i vrijednosti ostalih zagađivača (uključujući ugljovodonike HC i ugljični monoksid CO) kod parafinskog dizela su na nivou B7 goriva i znatno ispod zakonskih granica. U slučaju Mercedesa na HVO100 gorivu, eksperti su izmjerili emisiju NOx od 1,816 miligrama po kilometru, dok uz mineralni dizel emisija iznosi 2,376 mg/km. Ako se zna da je ograničenje za normu Euro-6 ogromnih 80 mg/km, to znači da Mercedes emituje samo 2,27% (HVO100) ili 2,97% (B7) dozvoljene količine NOx.
Samo u Škodi Superb Combi 2.0 TDI su eksperti ADAC-a kod HVO100 registrovali nešto veće emisije NOx i čestica nego kod konvencionalnog dizela. Pri 3,832 mg/km, emisija dušikovog oksida na testu iznosila je 4,79% dozvoljene vrijednosti, s dizelom B7 - 4,75% posto. Emisije čestica kod konvencionalnog dizela u Superbu su 0,16% granične vrijednosti, a kod HVO100 - 0,41%.
U principu, sve emisije u testiranim vozilima ostaju znatno ispod graničnih vrijednosti u svim ciklusima, čak i pri punom gasu u ciklusu autoputa. Naročito kod novih dizel vozila, koja imaju složenu naknadnu obradu izduvnih gasova, emisije zagađujućih materija su toliko niske da razliku čini radno stanje katalizatora, a ne gorivo koje se koristi, tvrde stručnjaci iz Tehničkog centra ADAC.
Rezultati ADAC-a naglašavaju da se HVO100 može sigurno puniti u vozilima odobrenim za ovu svrhu. Stoga najveći evropski automobilski klub poziva proizvođače da odmah daju dozvole za pogon vozila na parafinski dizel u starijim serijama modela. Također postoji potencijal u miješanju mineralnih i parafinskih dizel goriva. Prema ADAC-u, ne treba čekati s odobrenjem da se do 26% HVO-a doda konvencionalnom dizelu jer se time bilans CO2 poboljšava do 20 posto.
