Poslije Golfa Dvojke, najveći trag u BiH je ostavio Passat "Lubeničar"

+4

Uvoz na desetine hiljada polovnih Volkswagena u poslijeratnom periodu navukao je sirotinju da se dočepa dva do tada nedostižna dragulja - Golf 2 i Passat B2. Njemačko tržište, odakle se uvoz najviše sljevao na brdoviti Balkan, bilo je krcato karavanima – nešto što je nama u drugoj polovini devedesetih bilo novina, ali i otkriće jer ne bi drugačije otkrili Passata Lubeničara.

Ko bi rekao da će aktuelni Passat s 2024. godinom proizvodnje (p)ostati pravi Lubeničar. Ako niste znali, Volkswagenovo božanstvo se proizvodi samo kao karavan, ostavljajući limuzinu u asortimanu Škode (Suberb), dok su njemački menadžeri odlučili ostaviti klasični sedan i na modelu ID.7, kojeg smatraju električnim Passatom. 

Da su procjene menadžmenta u Wolfsburgu nastale na osnovu popularnosti Passata iz bosanskohercegovačkih prilika iz poslijeratnog perioda, možda bi se sada hvatali za stomak, ali naravno došle su nakon utvrđivanja činjenice da tržište limuzina odumire. I sad ko želi kupiti novi Passat, htio - ne htio, može jedino kupiti "Lubeničara" ili se zaputiti u Škodin salon i kupiti njegovog limuzinskog klona u obliku golemog Superba.

Novi Passat karavan, osim imena i oblika, nema ama baš ništa s bh. Lubeničarom, koji je nakon Golfa Dvojke ostavio najveći trag na našim cestama. Jednostavna mehanika, komforna kabina, robusni materijali i izdržljiv trap, pretvorili su Passat B2 u traženu robu. Na hladan dizajn bez emocija bi se naslađivali Alfisti, za koje bi se zakleo da su mu prikačili prepoznatljivi dodatak u nazivu.

Maćehinski odnos uz parolu "napuni do vrha"

U onom masovnom uvozu, skoro bez ikakvih ograničenja, pošto su limuzine i petovratne verzije bile endemi, jer ih je bilo mnogo manje u ponudi, s većom ponudom karavana – koji je bio praćen nižom nabavnom cijenom – kurs opredjeljenja za golemi Passat je vrlo brzo dobio veliku pažnju kupaca. 

Zahvaljujući kutijastom obliku i skoro 1.600 litara zapremine uz obaranje naslona zadnjeg sjedišta, vrlo brzo se ispostavilo da je bio pogodan za selidbe, ali i prevoz razne robe. Često natovaren lubenicama do "plafona", koje su lokalne gazde dovlačile do svojih granapa brzo su ga smjestile u enciklopediju bh. humora kroz njegov neprevaziđeni nadimak. 

Koliko god bio bio u pretovaru, Lubeničar bi trpio ambicije lokalnih vlasnika da zarade više taj dan. Maćehinski odnos gazdi prema arhaičnom Nijemcu, kojem je zadnji trap visio na ivici pucanja, gledali smo svakodnevno. Ali malo koji drugi auto, a da nije klasični kombi, je to mogao istrpiti tu torturu.

Bosanskohercegovački Lubeničar s njemačkim pasošem je jednostavno bio nesalomljiv. Štaviše, to dokazuje činjenica da bi auto, koji bi po defaultu bio za otpis i otpad, ponovo pronalazio brzo novog vlasnika i tako dok se potpuno ne raspadne.  

Samo nek' je dizel, makar i obični

Pouzdane 1,6-litarske dizelaše, s turbinom, ali i bez nje, s intercoolerom ili bez njega, pratila je nevjerovatna ekonomičnost. Snaga tadašnjih dizela je bila skromna spram današnjih, a kod Passata je ergela kod običnog dizela brojala 54, kod turbodizela 70, a kod turbodizela - s pomenutim intercoolerom – zaista rasnih 80 "konja". I svi su bili veoma ekonomični.

Usput rečeno, tadašnji auti su bili manji i mnogo lakši, a i nepostojanje zakona i hvatanja za gušu evropskih birokrata s Euro normom je doprinijelo niskoj potrošnji i zapaženim performansama kod modela s turbinom. S druge strane, tadašnji benzinci su bili pravi gutači goriva, pa su ljudi bježali od njih glavom bez obzira. Ako je bio Passat, kako tada, tako i sada, morao je biti dizel, jer mu je potrošnja bila na nivou "upaljača". 

Možda najveća prednost je bilo održavanje. Malo troši, a malo i košta kad mora u garažu na servis. Mogao ga je svako napraviti, jer je na račun čiste mehanike bilo dijelova i majstora u izobilju. Ko bi benzinca htio konvertovati u dizela, lako i brzo bi to učinio. Majstori su prije bili zaista majstori, a statistika je činila svoje.   

Za starački dom i veliko poštovanje

Od Passata Lubeničara se praktično nismo nikad oprostili. I danas ih ima na našim cestama, ali su vrlo rijetki. Ne voze više lubenice, jer mnogi od njih su odavno sazreli za automobiliski starački dom. Budući da je proizvodnja trajala između 1981. i 1988. godine, mnogi od njih na svojim plećima imaju 40 plus godina. 

I zato kad god na cesti vidite Passat Variant B2 odajte mu poštovanje. Kako su silni evropski automobili postali simbolom koji su motorizovali naciju poslije Drugog svjetskog rata, tako je i Passat Lubeničar motorizovao BiH krajem devedesetih i poslije. Oni koji su se obogatili na račun njegove izdržljivosti, tovareći po 300 kila lubenica, neka mu podignu spomenik. Da li u zeleno-crvenoj ili nekoj drugoj boji - sasvim nebitno. To je i zaslužio.