Kako nam je plutajući zamajac postao noćna mora

Koliko god činjenica, da se automobli ne prave zbog siromašnog bh. tržišta, bila surova istina, s druge strane postoji realnost što takvi automobili, kao polovni naravno, obično opet završe kod nas. To su obično modeli na kojima preskupi plutajući zamajac, kao samo jedna od kompleksnijih komponenti na modernim vozilima, prije ili kasnije postaje noćna mora.

Na prve ozbiljnije troškove vlasnici polovnjaka naišli su s masovnim uvozom euro 3 dizelaša prije nešto više od 10 godina. Možete pretpostaviti da je riječ o problemima s kvačilom i plutajućim zamajcem, temom s kojom se budilo, o kojima su se vodili ozbiljni razgovori uz kafu i zbog kojeg smo "plakali" jedni drugima tražeći slamku spasa u reparacijama, zamjenskim krutim zamajcima i na kraju završavali s prodajom automobila ispod cijene. 

Sjećam se jednog slučaja kada se u jednoj lokalnoj prodavnici s autodijelovima, dok sam se raspitivao za metlice brisača za svoj P308, vlasnik Focusa prve generacije s famoznim 1.8 TDCi dizelašem, tadašnje vrijednosti cirka 4.000 KM, skoro "samonokautirao" kada je čuo cijenu seta kvačila koje je sadržavalo i plutajući zamajac. Dobro je odjeknuo njegov udarac dlanom u čelo. Nikad ga neću zaboraviti, a neće ni stariji gospodin koji je sa sinom došao po mali servis za Golfa "Četvrticu", jer je skoro odskočio ustranu. 

Iako je u tom setu bio i hidraulični druk ležaj, dvomaseni zamajac, komponenta koja je obično 70 posto vrijednosti seta, skoro ga je koštala "glave". Čovjek se nije mogao pomiriti s činjenicom da mora dati cijelu platu, odnosno platiti skoro četvrtinu vrijednosti vozila zbog samo "jednog" dijela. Ruka k’o lopata je odradila svoje, crvenilo na čelu i dijelu lica još više.

Samo je još nedostajalo da neko iz mase u šali poviče: "Dajte čovjeku šećera i vode…i kakvog popusta na to kvačilo"... za šta se vlasnik Focusa grčevito pokušao da izbori s trgovcem". 

Međutim, takvih slučajeva je bilo na stotine, pa i na hiljade. Jeftino nabavljen polovnjak, obavezno dizel sa svim mogućim slovima oznake u crvenoj boji, "dohakao" je mnogim kućnim budžetima, zbog čega su se vršile pozajmice kod prijatelja, a nerijetko "završavali" i krediti u mikrokreditnim firmama.    

Mnogi su se opametili, a mnogi bome nisu. Još uvijek se bude, žive i liježu s problemima vezanim za kvačilo. Neće da voze benzince i tačka, hoće da im auto u gradu troši 4 litra nafte, fenomen koji ne može više objasniti niti superinteligentni Chat GPT. Odgovor leži u ostavštini Golfa Dvojke, čiji obični dizel sa svega 54 KS, oslobođen svih satelita bez kojih moderniji dizeli više ne postoje, i masom od svega 900 kg, s lakoćom je postizao tu mizernu potrošnju. 

Malo kome od običnih smrtnika je jasno zašto Fiatov 1.3 JTD isti motor iz Fiat Punta Dvojke u Opel Corsi 1.3 CDTi košta skoro četiri puta više. Zašto je Fiat zadržao jeftini kruti, a Opelovi inžinjeri se napravili pametni i konstruisali dvomaseni zamajac, koji zaista u vožnji ispunjava uglađenije svoju ulogu. Takvih primjera je na desetine i svaki od njih s ugrađenim dvomasenim zamajcem, "10 godina poslije", kada se takav auto u Evropi otpiše i završi u BiH, boli na svoj način. 

Naše preskromno tržište, na koje se ponovo vraćaju polovnjaci u sve većem broju, a prema dostupnoj statistici skoro 50% tih polovnjaka su stari iznad 12 godina, će ponovo ispaštati zbog nekakvih nadobudnih inžinjera koji su željeli da ugode prvim vlasnicima i ujedno povećaju profit svojim poslodavcima.    

Koliko god činjenica, da se automobli ne prave zbog siromašnog bh. tržišta, bila surova istina, s druge strane postoji realnost što takvi automobili, kao polovni naravno, obično opet završe kod nas. Potrošeni i komplikovani dizeli su rak-rana bh. tržišta. Kupaca ne nedostaje, a ne nedostaje niti majstora koji sve više trljaju ruke. Traje to predugo, da često uhvatim sam sebe s pitanjem: "Koja vam je ovo godina?"