Kako je propao Mercedesov taksi program? Radnički karakter više ne ide uz premium imidž

+11

U želji da promijeni percepciju njegovih kupaca i ojača premium status, te opravda visoke cijene novih električnih automobila Mercedes-Benz je odlučio da žrtvuje njegov dugogodišnji taksi program. Boja slonovače više nije poželjna kao reklama, a isti stav vlada i prema radnom karakteru vozila namijenjenih za transport putnika, jer isti više nema marketinšku težinu kao nekada.

Legenda kaže da imovinu koju stvori jedna uspješna generacija njihovim nasljednicima uglavnom bude veoma teško očuvati. Naime, istraživanja su pokazala da druga generacija potroši 70 naslijeđenog bogatstva, a da treća to uradi sa čak 90% ukupne imovine.

Jednovijekovno naslijeđe, koje je Mercedes-Benz iza sebe ostavio kao jedan najveći proizvođač automobila, kamiona, autobusa i specijalnih vozila današnjoj generaciji njegovih upravljača i radnika polako počinje da se osipa. Najnoviji primjer da savremeni nasljednici nisu sposobni očuvati ono što je imalo perspektivu punih 120 godine je Mercedesov taksi program. 

Decenijama unazad na razglednicama i turističkim slikama iz njemačke Mercedesova taksi vozila bila su neizostavni dio kolorita njemačke države, njenih aerodroma, autobuskih i željezničkih stanica, gradskih trgova, izletišta i poznatih istorijskih i kulturnih znamenja. Podsjećamo da su do 1971. godine sva njemačka taksi vozila bila ofarbana u crnu boju, koja je tada zamijenjena sa protekle 53 godine prepoznatljivom krem nijansom slonovače, kodne oznake RAL 1015.

I danas se širom svijeta, a posebno na afričkom kontinentu u ovoj boji mogu vidjeti Mercedesovi legendarni taksi automobili iz serija: W115, W123, W124, te njihovi brojni nasljednici pod modernijim nazivom E-klase. Većina njih je još uvijek u "prvoj farbi", ali ima i onih koji su nakon odsluženog radnog vijeka obukli "civilno odijelo" i dobili neku od mnogobrojnih elegantnih boja po kojima su prepoznatljive Mercedesove standardne limuzine.  

Podsjećamo da su fabrička Mercedesova taksi vozila sa ugrađenim taksimetrom i brojnim specifičnim prepravkama, koje su imale za cilj da ojačaju dijelove izložene ubrzanom habanju u uslovima taksi prevoza, sa proizvodne trake u Stuttgartu prvi put sišla 1896. godine. Bila je to pionirska ideja koju niko nije uspio da nadmaši do današnjih dana.

Mercedes taksi postao je obilježje prestiža, te najbolje moguće usluge u ovoj automobilskoj uslužnoj djelatnosti, ali i veoma dobra pokretna reklama za njemački brend. Zahvaljujući veoma kvalitetnim limuzinama proizvedenim između sedamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka Mercedes je dobio epitet nepoderivog i neuništivog, što se bilo dragocjeno nasljedstvo, ali i značajan kredit za modele iz 21. vijeka koji se nisu proslavili po ovom pitanju.   

Mercedesov taksi program bio je i ponos za samu kompaniju, koja mu je posvetila poseban razvojni odjel, uz pažljivo probranu paletu kvalitetnih materijala tipski odabranih za ovu vrstu vozila.  Bio, ali više nije što najbolje potvrđuje izjava prvog čovjeka kompanije Ola Källenius, koji je rekao kako Mercedes nema više interes za proizvodnju taksi vozila, niti za nuđenje tradicionalnih bonusa velikim taksi kompanijama i njihovim dugogodišnjim partnerima.

Na ovu odluku čelnika kompanije javno se žalilo i Njemačko udruženja taksista i rent-a-car agencija, ali njihova žalba je ostala bez efekta. Ono što Källenius nije javno potvrdio, ali zvuči veoma realno je činjenica da je Mercedes sa uvođenjem električnih modela želio ojačati njegov premium status, preko noći nametnut veoma visokom cijenom, što ne bi bilo moguće da je ove modele masovno farabao u boju slonovače. 

Da je već izgubio značajan dio tržišnog udjela u prodaji taksi vozila najbolje potvrđuje podatak da je od januara do augusta 2024. godine kupcima u Njemačkoj isporučeno samo 497 tvornički modifikovanih Mercedesa sa taksimetrom ili 71% manje nego 2023. godine kada je proizvedeno 1.730 ovakvih vozila. Od 52% tržinog udjela u segmentu taksi vozila (za 2019. godinu) Mercedes bi ove godine trebao pasti na samo 13%, što je značajno manje i od prošlogodišnjih 38% tržišnog udjela. Prazninu nastalu povlačenjem Mercedesovih modela B i E-Klase popunili su uglavnom domaći Volkswagen Touran i Caddy, a određen broj taksista odlučio se za hibridnu Toyotu Corollu i RAV4. 

S obzirom da se na njemačkom tržištu taksi vozila godišnje proda između šest i sedam hiljada novih jedinica interes za "preradu" standardnih Mercedesa našla je i specijalizovana manufaktura INTAX GmbH. Ona odnedavno nudi E-Klasu E200d pogonjenu dvolitarskim dizel agregatom sa 163 KS, koja je potpomognuta s električnim starter generatorom sa 20 KS. Cijena INTAX-ovog taksi paketa je 3.330 eura s napomenom da se standardna crna boja vozila ne mijenja farbanjem već sa folijom u boji slonovače.

Kupcima koji foliju žele postaviti u samostalnoj režiji cijena paketa umanjuje se za 1.650 eura. S obzirom da osnovna cijena Mercedes E 200d iznosi 58.905 eura svi oni taksisti, koji žele voziti simbol njemačkog taksi tržišta moraju biti spremni da izdvoje 62.235 ili 60.585 eura ukoliko se odluče za Mercedesovo vozilo bez folije.

Navedeni iznos, koji nije mali za osnovni pogonski model, ali i odluka Mercedesa da više ne daje fabričku podršku taksi programu gotovo izvjesno dovešće nas do drastičnog gubitka uticaja njemačkog brenda u segementu u kojem je bio neprikosnoven više od 120 godina.