Imaju li smisla sportski hibridi? Malo troše, preteški su i ne čuju se

+29

U želji da prelazak sa klasičnih na električne automobile učine što bezbolnijim pojedini proizvođači su se toliko zanijeli da su kod njihovih sportskih plug-in hibrida u prvi plan stavili nebitne stvari, a zanemarili suštinu što ih je na kraju skupo koštalo.

Do prije samo desetak godina automobilska industrija imala je kakav, takav dugoročni scenario razvoja, koji se fokusirao na razvoj motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i njihovo prilagođavanja Euro normama.

Stupanjem na snagu do sada najstrožije Euro 6 norme i donošenjem odluke na nivou Evropske unije o zabrani prodaje motora s unutrašnjim sagorijevanjem od 2035. godine autoindustrija je ispala iz dugogodišnjeg kolosijeka harmonije i upala u vrtlog zbrke i panike u kojoj su preko noći ponuđena mnoga loša i iznuđena pogonska rješenja za koja je još u startu bilo jasno da nemaju nikakvu budućnost.

I dok je Toyota od 1996. godine i predstavljanja prvog funkcionalnog hibridnog automobila – Priusa, sa paralelnim forsiranjem teze o ekonomičnost i tvrdoglavoj izdržljivosti kombinovanog benzinsko-električnog pogona uspjela da izgradi realan mit iza kojeg je u praksi stala i još stoji prava mala armija vozača, to s druge nikako nije pošlo za rukom njenim sljedbenicima, koji su na istoj osnovi željeli da izgrade značajno skuplje i ekskluzivnije sportske automobile budućnosti. Naime, zbog upornog forsiranja ekonomičnosti kao prvog i osnovnog kvaliteta hibridnog pogona Toyota je uspjela toliko efikasno da nametne taj stav automobilskoj javnosti da je njoj i sama pomisao na sportski hibrid bila odbojna i praktično nemoguća. 

Među prvim brendovima koji je pokušao da na hibridima izgradi imidž sportskih automobila bio je Volkswagen. U njegovoj programu od 2014. godine nalazi se plug-in hibrid Golf VII GTE, kojem se godinu dana kasnije pridružio i Passat. Oba ova modela za pogon su koristila 1.4 TSI benzinski motor i elektromotor, koji su zajedno isporučivali 204 KS kod Golfa, odnosno 218 kod Passata. Ni jedan ni drugi automobil nisu zagrijali srca ljubitelja dinamične vožnje, mada je Golf dobio nasljednika i u osmoj generaciji prvo sa 245 KS, a od redizajna i čitavih 275. Razlog zašto su ostali na marginama interesovanja kupaca dinamičnih automobila je forsiranje priče o njihovoj uzornoj ekonomičnosti sa potrošnjom benzina na 100 kilometara manjom od dvije litre. 

Kao efikasna dinamička utjeha u periodu prelaza sa termičkog na potpuno električni pogon plug-in hibrid se nije dokazao ni u Škodi Octaviji RS iV, koja je predstavljena 2020. godine, a nije se nastavila proizvoditi od prošlogodišnjeg redizajna. Razloga za propast ove ideje u Octaviji je puno, a jedan od najvažnijih je ograničena funkcionalnost sportskog automobila koji je umjetso laganog koncepta dobio teške baterije, koje su mu u teoriji bile dovoljne za 62 kilometra bešumne vožnje. Koji to još tradicionalni vozač želi umjesto sportskog zvuka motora da sluša tišinu elektromotora ili da njemačkom Autobahnu hibridnu Octaviu RS da potjera do maksimalnih 225 km/h dok bi s klasičnim RS modelom i 2.0 TSI benzincem s lakoćom dostigao 250 km/h. 

Iz Volkswagenove i Škodine lekcije ništa nije naučio ni Mercedes, koji je doslovno natjerao njegov sportski AMG odjel sa iz najjače C-Klase izbaci gromoglasnog V8 benzinca i zamijeni ga sa kombinacijom dvolitarskog četverocilindraša, elektromotora i baterija. Ova akrobacija masu najjače limuzinske C-Klase povećala je sa 1.755 Kg koliko je imala sa V8 motorom na čak 2.165 Kg u hibridnom izdanju. Mada su dinamičke mogućnosti hibrida sa ubrzanjem od 0 do 100 km/h za 3,4 sekunde značajno nadmašile V8 benzinca (ubrzava 4 sekunde) AMG se našao na meti osuda mnogobrojnih ljubitelja njegovog ludog i brzog programa, koji su ga toliko bojkotovali da Mercedes sve glasnije spominje povratak V8 motora.

Vrhunac plug-in sportskog apsurda dostignut je s novim M5 modelom, čija masa je sa 1.970 kilograma koliko je imao V8 model iz 2023. godine podignuta na 2.510 koliko teži aktuelni G60. Da apsurd bude veći uz najjači M5 svih vremena BMW je deklarisao prosječnu potrošnju od samo 1,6 litara i električnu autonomiju od 69 kilometara kao legitimne kvalitete, sportskog modela, koji je na smjeni dvije generacije dobio nevjerovatnih 540 kilograma što je do sada nezabilježen slučaj u automobilskoj industriji.