Da li su električni automobili "slijepa ulica"?

Uz nekoliko izuzetaka, tržište električnih automobila još uvijek nije zaživjelo kako je očekivano. Prelazak na električne automobile je slijepa ulica za većinu evropskih proizvođača. Da li treba biti isključiv i ne nuditi alternative kupcima?

Električni automobili su trenutno u fokusu pažnje gotovo kompletne autoindustrije. Svi znamo da će prije ili kasnije elektromobilnost dominirati, ali ništa ne ukazuje na to da će se to dogoditi uskoro. 

Brisel je postavio rok koji je vozačima i proizvođačima teško ispuniti. Kod nekih brendova, poput BMW-a su vrlo jasni da je takvo opredjeljenje na isključivo električnu obaveza ustvari svojevrsna "slijepa ulica". To je ono što je izjavio izvršni direktor kompanije, Oliver Zipse. On je jedan od najkritičnijih predstavnika u vezi s odlukama koje Brisel donosi godinama.

Početkom ove decenije sve je ukazivalo na to da će električni automobili brzo zamijeniti vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. Tesla je demonstrirala ogroman potencijal mobilnosti bez emisija, ali stvarnost, deceniju kasnije, je sasvim drugačija. Ovo je trebala biti decenija u kojoj će električni automobili dominirati svim ostalim alternativama, ali brojke govore drugačije. Uprkos činjenici da sve više vozača želi preći na električnu mobilnost, ankete se ne materijalizuju kada je u pitanju potpisivanje ugovora.

Iako broj registracija nastavlja rasti, tempo je vrlo spor. Ustvari, prespor. Uz nekoliko izuzetaka, poput Norveške u Evropi i Kine u Aziji, električni automobili su i dalje daleko od očekivanja, uprkos sve boljim uslovima, većem dometu i nižim troškovima. Problem ne leži samo u cijeni proizvoda, već i u dostupnosti mjesta za punjenje. Bez obzira što Evropa slavi milion instaliranih punionica, mnogi vozači nemaju pristup utičnici, a to je nesumnjivo problem koji je trenutno teško riješiti. Nije moguće izgraditi infrastrukturu za punjenje u tim razmjerima. Uvijek će postojati neko ko ne može napuniti svoj električni automobil u blizini svog doma ili posla.

Zato visoki zvaničnici priznaju da "crno-bijelo" razmišljanje ne može riješiti svjetske klimatske probleme. Promjene moraju pokretati potrošači, a ne političari. Uprkos tome regulatori previše forsiraju električna vozila i zato neki traže da se uspori ritam. Samo kao samostalna tehnologija, električna mobilnost vodi u ćorsokak - to je već postalo jasno većini proizvođača.

Dobar primjer za to brojke s tržišta. Posmatrajući pojedinačno, dok električni automobili čine 60% registracija u zemljama poput Belgije, u Španiji su ispod 7 posto. Ogromna razlika! U Italiji je taj postotak još niži. Automobilska industrija postaje sve lokalnija i specifičnija. To prisiljava proizvođače da slijede različite pristupe, što povećava njihove troškove, a time i troškove vozila.

Vrlo je teško postići ravnotežu. Evropski propisi ne uzimaju u obzir ove vrste društvenih nejednakosti između država članica EU. Vozači mjesecima čekaju zajednički prijedlog subvencija koji još nije stigao. Jedini način za promociju električnih automobila ostaje isključvio njihovo subvencioniranje.

Iako političari snose veliki dio krivice za situaciju koja danas pogađa industriju, brendovi ne mogu zaboraviti svoj dio. Proizvođači su bez pogovora prihvatili električnu mobilnost, s obzirom na vrlo povoljne ekonomske rezultate. Manja prodaja i veća profitabilnost. Godinama su se hvalili svojom prodajom, ali sada, kada tržište električnih automobila izgleda stagnira, dižu ručnu i traže glas razuma.