Stotine hiljade eura za otkaze: Napusti posao i uzmi gotovinu

+9

Dugogodišnji, iskusni radnici koji su nekada pravili razliku u kvalitetu između proizvoda njemačke i konkurentske autoindustrije danas su težak teret većini proizvođača, jer su skupi, a za njih ima sve manje posla. Kako bi rastanak bio što manje bolan nudi im se "džentlmenski dogovor"...

Njemačka automobilska industrija suočava se s ozbiljnim izazovima, a posljednji potezi velikih proizvođača to jasno pokazuju. Mercedes-Benz, Audi, Volkswagen i Porsche pripremaju značajne rezove kada je riječ o smanjenju broja radnika, a kako bi izbjegli prisilna otpuštanja, u "prvom valu" nude ogromne otpremnine za "dobrovoljni" odlazak.  

Primjera radi, administrativni radnici Mercedesa dobili su ponudu koja se "teško odbija". Ta ponuda varira zavisno od dužine radnog staža i pozicije koju su obavljali, a iznosi otpremnine se kreću od 100.000 eura za mlađe radnike do više od 500.000 eura za one s dugogodišnjim iskustvom. Sveukupno, takve ponude za sada stižu na adrese čak 30.000 radnika od kojih proizvođač zahtijeva poslovnu diskreciju i "džentlmenski dogovor" bez bilo kakvog dodatnog pritiska.

Mada mnogima tako izgleda ovaj potez nije izraz velikodušnosti, već nužna mjera za osiguravanje dugoročne konkurentnosti, a u nekim slučajevima i opstanka. Naime, kompanije imaju ograničene mogućnosti klasičnih otpuštanja zbog kolektivnih ugovora, koji barem u Njemačkoj "na papiru" čine radnike poprilično zaštićenim. Mercedes, primjera radi, ima kolektivni ugovor koji onemogućava otkaze iz "organizacijskih razloga" do 2034. godine, što znači da jedini izlaz ostaje "finansijski motivisani" odlazak uz za radnike zadovoljvajuće otpremnine. 

Prema mnogobrojnim zaključcima evropskih ekonomskih analitičara korijen problema njemačke autoindustrije leži dublje od prekobrojnosti radnika i treba ga tražiti u naglom gubitku konkurentnosti na kineskom tržištu, ali i u ulaganjima u skupa i u mnogim slučajevima neisplativa tehnološka rješenja poput Mercedesove serije luksuznih EQ modela. Naime većina vozila iz EQ programa danas ima problem s kontinuitetom prodaje, ali i preskupim rješenjima poput velikih složenih sistema u enterijeru, koji imaju upitan praktični karakter, a pri tome su veoma skupi za proizvodnju i softversko održavanje. 

Još jedna od snažnih kočnica razvoja savremene evropske autoindustrije je neefikasnost proizvodnih pogona s prevelikim brojem radnika, koji ne rade direktno u proizvodnji već se koriste kao administracija i logistika. Umjesto da pronađu način kako efikasno iskoristiti postojeći kadar, proizvođači za sada pristaju radije da plaćaju milionske otpremnine kako bi smanjili broj radnika. 

Ovaj proces nije samo restruktuiranje – to je znak koliko je evropska autoindustrija u ozbiljnim problemima i da trenutno svjedočimo potpunoj transformaciji ovog sektora, s velikim upitnikom iznad glave i pitanjem - hoće li iz tog procesa izaći jača ili će se nastaviti urušavati pod teretom loših odluka kojih je do sada bilo previše.