Najveća gužva u saobraćaju na svijetu: Kineski kolaps epskih razmjera

+8

U 12 dana koliko je trajala najveća, do danas zabilježena automobilska gužva na svijetu na autoputu u Kini stvorila se kolona vozila dugačka čak 100 kilometara. U okviru ove gužve prosječna brzina kretanja je u jednom trenutku iznosila samo kilometar na dan.

Na većini graničnih prelaza u našoj zemlji ovih dana je "mrtva glava". Svuda su nepregledne kolone vozila, kamiona, autobusa, koje u susret nadolazećim praznicima pokušavaju prijeći s jedne na drugu stranu granice.

Sve to stvara nesnosne gužve, zastoje i veliku nervozu pa su mnogi vozači i putnici spremni tvrditi da smo po ovom pitanju "najgori na svijetu". Međutim, nije baš tako i naše gužve su u poređenju s onom najvećom, koja se desila u Kini 2010. godine puno manje dramatične. 

Naime, u Kini se prije 14 godina dogodila nevjerovatna saobraćajna gužva, koja je zahvaljujući njenom grandioznom obimu privukla pažnju cijelog svijeta i do danas nije nadmašena. U augustu 2010. godine, na glavnoj autocesti, koja povezuje Peking i Unutrašnju Mongoliju (Beijing-Tibet Expressway,) stvorila se kolona vozila dugačka čak 100 kilometara.

Situacija je bila toliko ozbiljna da su neki vozači proveli i po šest dana u njihovim automobilima čekajući samo da se saobraćaj pokrene. Da stvar bude gora ovaj zastoj u saobraćaju u određenom obimu trajao je nevjerojatnih 12 dana. 

Kineska saobraćajna kataklizma nastala je spletom više nesrećnih oklonosti, koje nisu mogli ni u najluđim snovima predvidjeti, inače studiozni projektanti kineskih autoputeva. Naime, ogromni kamioni, koji su prevozili ugalj iz regije bogate ovim resursom, preplavili su autoput. Iznuđeni radovi na autoputu, koji su u međuvremenu uzrokovani vremenskim neprilikama u pojedinim kineskim provincijama smanjili su broj dostupnih traka na nekim dijelovima, što je dodatno otežalo situaciju i usporilo saobraćaj.

Manji sudari i tehnički kvarovi na automobilima, koji su se desili usljed zastoja samo su pogoršali ionako već loše stanje. Na kraju sve to je dovelo do saobraćajnog kolapsa pa se na dijelovima autoputa, koji u oba smjera ima oko 20 kolovoznih traka, saobraćaj kretao brzinom od jednog kilometra dnevno.

I dok su nesretni vozači danima bili zarobljeni u njihovim automobilima, lokalni stanovnici su po principu "dok jednom ne smrkne, drugom ne svane" vidjeli priliku za brzu zaradu. Naime, trgovci na biciklima preplavili su puteve uz zakrčeni autoput i tu vozačima i putnicima prodavali osnovne namirnice, poput hrane i vode, po višestruko većim cijenama.

Primjera radi, flaširana voda i u Kini veoma popularni instant rezanci preko noći su postali do 10, pa i 20 puta skuplji nego inače. Procjenjuje se da su mnogi prodavci za 12 dana gužve ostvarili prihod jednak onome koji bi inače zarađivali na godišnjem nivou. 

Uz velike napore mnogobrojnih domaćih saobraćajnih stručnjaka kineske vlasti su uspjele razriješti najveći saobraćajni kolaps na svijetu tako što su prvo aktivirali alternativne rute, a zatim i dopustili ulazak u Peking puno većem broju kamiona nego što je to uobičajeno. Iskustvo koje su izvukli iz ove krize motivisalo ih je da organizuju video nadzor na kompletnom sistemu autoputeva i da uvedu aktivno upravljanje gužvama kako se više nikada ne bi ponovio incident iz 2010. godine.

Naši vozači nažalost nisu te sreće, jer već godinama gledamo iste, nemile scene na graničnim prelazima, a da pri tome niko od nadležnih ni ne pomišlja da takvo stanje pokuša promijeniti. Međutim, iako nam se danas možda čini da je naš problem beznadežan za svaki saobraćajni problem, pa čak i onaj najveći kakav su imali Kinezi 2010. postoji adekvatno rješenje.