McLaren W1 je istinsko tehnološko remek djelo

+5

Britanska manufaktura McLaren stvari oduvijek radi drugačije, pa su tako za novi W1 hiperautomobil pripremili brojne tehničke novitete, a najfascinantnijim se čini mogućnost vožnje u dva stepena prenosa istovremeno.

Prvo da se malo vratimo u prošlost. McLaren je 1992. godine postavio temelje klase hyperautomobila sa kultnim modelom F1, a istu je revolucionizirao 2012. godine s prvim hibridnim hyperautomobilom oznake P1. Sada, više od 30 godina poslije, McLaren ponovo "izmišlja" toplu vodu, predstavljanjem modela W1, najjačeg cestovnog automobila na svijetu.

Njegov hibridizirani, potpuno novorazvijeni 4.0 litarski twin-turbo V8 benzinac potpomognut baterijom razvija monstruoznih 1.258 KS i čak 1.340 Nm obrtnog momenta, što je dostatno za ubrzanje do 100 km/h za samo 2,7 sekundi i elektronski limitiran brzinski špic od 350 km/h. No, brojke su samo dio priče ovog nesvakidašnjeg automobila.

Vrhunska kombinacija 916 KS jakog benzinca i 342 KS jakog elektromotora razvijena je od nule, a McLaren se posebno hvali malom težinom hibridnih komponenti. Za prenos sve te snage na samo stražnji par točkova zadužen je 8-stepeni automatski mjenjač sa elektronskim diferencijalom i elektronskim hodom unazad.

U McLarenu tvrde da su sva konvencionalna znanja o hibirdnom sistemu bacili kroz prozor. Naime, u hibridnom vozilu sa konvencionalnom transmisijom, elektromotor može biti direktno spojen sa SUS motorom, a može postojati i mogućnost njihovog odvajanja, gdje svaki motor ima vlastito kvačilo i može poslužiti kao pretvarač obrtnog momenta. 

U modelima P1 i Artura, električni motor je smješten ispred mjenjača i postoje odvojena kvačila za obe komponente, pa je elektromotor mogao samostalno pokretati vozilo. U novom W1, elektromotor je smješten iza transmisije i konstantno je aktivan, te vrši prenos snage samo kroz pojedine stepene prenosa.

W1 zapravo posjeduje dva pogonska vratila koja se vrte jedno unutar drugog, te se izuzetno brzo uključuju pa SUS motor koristi parne brzine, a elektromotor neparne, s tim da i elektromotor može koristiti parne brzine ukoliko sihnroni prepoznaju tu potrebu. Pojednostavljeno rečeno, automobil zapravo sam bira stepene prenosa i preko mjenjača aktivira SUS ili elektromotor u cilju optimalnih performansi, a po potrebi i oba istovremeno.