Debakl na testu kočenja: Koliko su sigurni mikro-automobili?

+4

Nakon što se Microlino zamalo prevrnuo, pokrenuta ozbiljna rasprava o sigurnosti sve brojnijih lakih vozila poput modela Opel Rocks, Fiat Topolino, Citroën Ami, Nissan Silence 04...

Snimci koje je sredinom mjeseca objavio Auto Zeitung izazvali su zebnju: Microlino, mali električni četverotočkaš, nije prošao test kočenja. Mikro-automobil dužine 2.519 mm, predstavnik L7e kategorije lakih vozila, opasno je proklizao prilikom kočenja na brzini od 90 km/h. Štaviše, automobil(čić) koji podsjeća na BMW Isettu iz '50-ih godina prošlog stoljeća, bestseller kategorije na švicarskom tržištu, zamalo se prevrnuo. Proizvođač automobila je odmah naredio istragu...

"Testno vozilo smo tek primili na analizu. Ono što se dosad sa sigurnošću može reći jeste da je vozilo imalo nepravilno centriran trap ("špuru"). Pružalac usluga koji je Auto Zeitungu dostavio testni automobil očigledno je napravio određene modifikacije, koje su utjecale na sigurnost. Detaljna istraga je još uvijek u toku", rekao je Oliver Ouboter, suosnivač švicarske kompanije Micro Mobility Systems, koja u Torinu (Italija) proizvodi Microlina. 

Incident je ponovo pokrenuo diskusiju o sigurnosti takvih lakih motornih vozila - budući da postaju sve češća pojava na cestama. Dok su minijaturne automobile ranije izrađivali samo specijalizirani proizvođači poput Aixama ili Ligiera, sada su dostupni i u asortimanu etabliranih automobilskih marki kao modeli Opel Rocks, Fiat Topolino, Citroën Ami, Nissan Silence 04... Oglasila se i osiguravajuća industrija koja upozorava na sigurnosne nedostatke mikro-automobila... 

Prema podacima Njemačkog udruženja osiguravajućih kuća (GDV), cestama ove države kreće se 32.000 vozila klase L6e. Takva motorna vozila s četiri točka mogu postići brzinu do maksimalnih 45 km/h. Za vozila L6e na električni pogon, motor smije imati kontinuiranu snagu od samo 6 kW (8 KS), koja ne smije biti veća ni za motore s unutrašnjim sagorijevanjem. U oba slučaja je dozvoljena težina ograničena na 425 kilograma, pri čemu se masa električnih vozila mjeri bez baterija. 

U klasi L6e nije dozvoljena ugradnja više od dva sjedišta, vožnja je moguća s skuterskom dozvolom AM, koja je dostupna i tinejdžerima s navršenih 15 godina. Međutim, Microlino je bio registrovan u višoj klasi L7e: takva laka vozila smiju imati snažniji motor snage 15 kW (20 KS) i kretati se brzinom do 90 km/h. Za poređenje, prvog "Fiću" pokretao je motor slične snage (21,5 KS), baš kao i Fiata 126, popularnu "Peglicu" (23 KS).

Mikro-automobili klase L7e su subvencionirani poticajima za kupovinu u nekim njemačkim saveznim državama i gradovima. Zahvaljujući takvim poticajima koštaju manje od 10.000 eura, što je cjenovni rang u kojem više nema "pravih" automobila. Međutim, GDV je davno obavio crash-testove lakih vozila i na osnovu dobivenih rezultata upozorio da nemaju iste sigurnosne standarde kao "pravi" mali automobili. Upozorenje je sada aktuelizovano testom Auto Zeitunga.

"Čak i pri malim brzinama u gradskom saobraćaju mogu se dogoditi ozbiljne nesreće jer postoji sigurnosni deficit. Ključ problema je u zakonski propisanoj maloj težini, zbog čega je neizvodiva ugradnja sigurnosnih elemenata poput zračnih jastuka, ABS-a, ESP-a ili čvršće putničke ćelije. ABS i ESP sprečavaju blokiranje točkova prilikom kočenja ili proklizavanja u krivinama. Pritom samo jedan proizvođač L6e vozila nudi ABS", kaže Kirstin Zeidler, šefica odjeljenja istraživanja nesreća u GDV-u. 

Dakle, ograničenje težine onemogućava adekvatnu zaštitu od sudara, što može imati fatalne posljedice. U sudaru s malim automobilom, putnici u lakom vozilu su u nepovoljnom položaju, pokazalo je to nekoliko smrtonosnih nesreća u prošloj godini. Ipak, GDV ne može reći da li su mikro-automobili češće od standardnih automobila uključeni u ozbiljne nesreće. Naime, L6e se u statistici nesreća vodi u istoj koloni s s malim motociklima poput mopeda i skutera.

Iako su svjesni da su njihova laka vozila manje sigurna od konvencionalnih automobila, proizvođači naglašavaju povećanu sigurnost u poređenju s dvotočkašima poput skutera. To je argument koji prihvata i Njemačko udruženje osiguravajućih kuća, ukazujući da četiri točka mogu biti bolja od dva, ali i dalje ostaje problem nedovoljne sigurnosti u slučaju sudara s drvetom ili drugim vozilom.

ADAC ukazuje i na problem dozvole jer vozači skutera sjedaju u vozilo na četiri točka s fundamentalno drugačijim karakteristikama upravljanja. Stoga se traži dodatna obuka za mikro-automobile.